Hrvatska bi u ovoj godini trebala dohvatiti povijesno najveći iznos europskog novca. Istodobno završava Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO 2021. – 2026.), a ubrzava se isplata sredstava iz nove kohezijske omotnice za razdoblje 2021. – 2027.
• Instrument EU-a Nova generacija Hrvatskoj je na raspolaganju gotovo 10 milijardi eura. Nakon što je Europska komisija 6. veljače odobrila osmu tranšu vrijednu 897 milijuna eura, ukupna potpora isplaćena kroz Mehanizam za oporavak i otpornost dosegla je 7,3 milijarde eura.
• Paralelno se provodi kohezijski paket „težak” 14 milijardi eura, a iz financijske perspektive 2021. – 2027. otvoreno je dodatnih 10,1 milijardu eura strukturalnih fondova.
• Od ulaska u EU 2013. Hrvatska je u proračun Unije uplatila 5,9 milijardi, a primila 16,43 milijardi eura bespovratnih sredstava.
Unatoč impresivnim svotama, sve je glasnije pitanje koliko je taj novac doista promijenio strukturu gospodarstva. Ekonomski analitičar dr. Marko Tomljanović podsjeća da smo se oslonili na „europske injekcije” kako bismo ublažili pandemijske i geopolitičke šokove, ali upozorava da se temeljni problemi nisu pomaknuli:
„Trenutačno se Hrvatska prema pokazateljima rasta nalazi na 78 posto prosjeka EU-a, rame uz rame s Bugarskom i Rumunjskom”, navodi Tomljanović. Dodaje da smo i dalje među članicama s najvišom inflacijom, što izravno nagriza životni standard.
Prema nacrtu višegodišnjeg proračuna za 2028. – 2034. sredstva Unije za Hrvatsku dodatno će porasti na gotovo dvije milijarde eura, od čega bi se oko pola i dalje slijevalo u kohezijske projekte. Ipak, Tomljanović upozorava na zamku prevelike ovisnosti:
„EU fondovi zamišljeni su kao potpora državama koje su ispod 90 posto BDP-a prosjeka Unije; ako ne izgradimo vlastite motore rasta, ostat ćemo trajno na europskom začelju.”
Rokovi NPOO-a istječu krajem 2026., što znači da će se najveći dio novca isplatiti upravo sada. Koliko će sredstava Hrvatska stvarno povući, bit će poznato nakon što Ministarstvo regionalnog razvoja objavi izvješće za prošlu godinu. Među prioritetima ostaje digitalna i zelena tranzicija, ali i decentralizirane investicije koje bi trebale smanjiti regionalne nejednakosti.
Dok se milijarde slijevaju u državnu blagajnu, ključno će, prema riječima ekonomista, biti preusmjeriti fokus s kratkoročnog krpanja rupa na stvaranje dugoročne konkurentnosti – od obrazovanja i inovacija do poreznih poticaja za privatni sektor. U suprotnom bi i rekordni iznosi mogli ostati tek statistika koja skriva spor, krhak rast.