Muzej suvremene umjetnosti Reina Sofía u Madridu otvorio je trogodišnje, sveobuhvatno preslagivanje kolekcije pod nazivom Contemporary Art: 1975 to the Present, najavljeno kao „critical reinterpretation”. Posjetitelji će na četvrtom katu susresti 403 rada – gotovo dvije trećine njih nikada prije nije bilo u stalnom postavu.
Izložba započinje snažnom slikom Document No … Juana Genovésa iz 1975., godine smrti Francisca Franca i početka demokratske tranzicije. Naslikani zatočenik s pognutom glavom i okovima na zapešćima uvodi u razdoblje brzih i često bolnih promjena koje izložba tematizira.
Hedonizam i kreativna eksplozija pokreta movida madrileña predstavljeni su draguljima dizajnera Chusa Burésa, radovima filmskoga autora Pedra Almodóvara te fotografijama Alberta García-Alixa, među kojima se izdvaja crno-bijela En ausencia de Willy (1988.) – tihi hommage bratu preminulom od predoziranja usred heroinske krize osamdesetih.
Mračniju stranu movide prizivaju i kadrovi arthouse horora Arrebato (1979.) Ivána Zuluete, dok se posljedice epidemije AIDS-a prelamaju kroz fotografije Petera Hujara snimljene u katakombama Palerma te kroz Ajuares (Funerary Offerings) Pepea Mirallesa – veliku staklenu vitrinu ispunjenu lijekovima, špricama, pidžamama i plišancima prijatelja Juana Guillerma.
Postav donosi i djela svjetski poznatih umjetnika poput Nan Goldin, Hala Fischera, Belkis Ayón i Roberta Mapplethorpea, smještajući španjolske autore u širi, globalni kontekst društvenih borbi: od drugoga vala feminizma i dekolonizacije do terorizma i klimatske krize.
Ravnatelj muzeja Manuel Segade ističe kako je cilj novog rasporeda „osigurati da svaki posjetitelj može shvatiti raznolikost, kvalitetu i diskurzivni potencijal suvremene španjolske umjetnosti i doprinos naših umjetnika kulturi općenito”.
Španjolski ministar kulture Ernest Urtasun dodaje da izložba potiče razmišljanje o „turning point” godini 1975., ali i o širim pitanjima društva, umjetnosti i demokracije.
Preslagivanje, planirano do 2027., nastoji otvoriti dijalog između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, podsjećajući kako su umjetnici istodobno kroničari i kritičari društva u kojem stvaraju.