Uoči božićnih blagdana i sezone tradicionalnih svinjokolja hrvatske mesnice pucaju po šavovima. Kupci strpljivo čekaju na plećke, but, pa čak i rjeđe dijelove svinje, a odojak je postao najtraženija roba – i to unatoč cijeni koja je osjetno viša nego lani.
„Ha, cijene kakve jesu”, sliježe ramenima Božica iz Osijeka, dok njezin sugrađanin Stanko odbacuje prigovore na poskupljenja: „Ma nije skupo.” Treća članica reda, Jela, rezolutno poručuje: „Ako je jedanput Božić, onda ne gledam na cijenu.”
Poslovođa osječke mesnice Dario Bešlić potvrđuje da se blagdanska groznica zahuktala ranije nego inače: „Polako se već kupuje odojak, mlada prasetina, za Božić. Prodaja ide jako dobro. Pred vikend, pred svinjokolju, ljudi se opskrbljuju kategorijama mesa za koje smatraju da neće imati dovoljno.”
No golema potražnja otkriva slabosti domaćeg svinjogojstva. Hrvatska ni prije afričke svinjske kuge nije pokrivala svoje potrebe – proizvodili smo tek oko 56 % svinjetine. Nakon što je bolest poharala staje, udio domaće proizvodnje spustio se ispod 50 %.
Kupci zato sve češće nailaze na uvozno meso koje, tvrde, ne može konkurirati slavonskoj svinjetini. Stanko demonstrira vlastiti test kvalitete: meso iz dalekih hladnjača često je, kaže, „zamrznuto, odmrznuto pa opet zamrznuto”, a pravo svježe meso prepoznaje „kad ga palcem stisneš i ne propadne”.
Dok se na pultovima traži svaki komad domaće svinjetine, proizvođači upozoravaju da će bez brzih mjera potpora ponuda biti još tanja – a redovi pred mesnicama vjerojatno još duži.