Kerchomya, malo selo s nešto više od 700 stanovnika u sjeverozapadnoj Republici Komi, posljednje četiri godine ubrzano se prazni.
„When I go out for a walk now, I barely run into anyone,” opisuje Alina, koja povremeno putuje iz regionalnog glavnog grada Syktyvkara kako bi obišla obitelj. Prema riječima seoske načelnice Olge Bulysheve, čak 56 muškaraca – otprilike trećina svih radno sposobnih – potpisalo je vojne ugovore i otišlo na frontu udaljenu gotovo 2 400 kilometara. Dvanaest se nikada nije vratilo, a nekoliko ih se vodi kao nestalo.
Poslovi na malim obiteljskim farmama, u pošti ili tek otvorenoj mini-pekari jedva se popunjavaju. „If you lose one or two men, you feel it straight away. The village starts to thin out”, kaže Vladimir, čiji je nećak poginuo. Istodobno, cijene hrane rastu, a stanovnici osjećaju i ekonomski pritisak sankcija i ratnih troškova.
Ratna stvarnost sve je prisutnija u javnom životu: škola je postavila spomen-ploče poginulim bivšim učenicima, kulturni dom umjesto kazališnih predstava održava komemoracije, a djeca u seoskoj knjižnici pišu čestitke vojnicima. Na društvenim mrežama tradicionalne objave o skijaškim natjecanjima sada dijele prostor s osmrtnicama i oglasima za novačenje. „We are proud that our boys are defending Russia”, kaže Bulysheva.
Neovisne analize potvrđuju da slična sudbina pogađa mnoga ruska sela: dvije trećine potvrđenih poginulih dolazi iz naselja manjih od 100 000 stanovnika. U rubnim, siromašnijim krajevima, gdje mjesečna plaća rijetko prelazi 40 000 rubalja, jednokratni bonus od milijun rubalja i visoke vojne plaće predstavljaju rijetku priliku za financijski iskorak.
Zapadni sigurnosni izvori procjenjuju da Moskva mjesečno regrutira 30 000 do 35 000 ljudi, ali da gubici na bojištu prvi put nadmašuju taj broj. Kao mogući izlaz Kremlj razmatra još veće bonuse te angažman stranih boraca iz Afrike i Azije.
Unatoč ispraćajima i crnim vrpcama na profilima, otpor ratu u Kerchomyi gotovo da se ne čuje. Aleksej, čiji je brat poginuo, razmišlja da krene istim putem: „The boys are out there defending the motherland. It’s hard to stay here and just watch.”
Dok se ofenziva nastavlja, a rezerve ljudstva u velikim gradovima ostaju pošteđene, teret rata i dalje nesrazmjerno nose udaljene zajednice poput Kerchomye – zajednice koje polako nestaju.