Autoritarni model mađarskog premijera Viktora Orbána – preuzimanje institucija, kontrola medija i pogodovanje uskom krugu privilegiranih – počinje pokazivati pukotine, a nezadovoljstvo građana prvi put je jasno vidljivo i na ulicama i u anketama.
• Masovni prosvjedi: Povorka ponosa u Budimpešti pretvorila se u prosvjed protiv Orbána nakon pokušaja vlasti da je zabrani. • Nova politička zvijezda: Oporbeni kandidat Péter Magyar i njegova stranka Tisza u anketama prelaze vladajući Fidesz uoči izbora 2026., a birači ih smatraju kompetentnijima za osnovne državne poslove. • Ankete nezadovoljstva: Prema istraživanju kuće Policy Solutions većina Mađara Orbánov mandat povezuje s: – rastom jaza između bogatih i siromašnih (63 %), – propadanjem zdravstva (67 %), – padom kvalitete obrazovanja (63 %), – općim pogoršanjem gospodarstva (57 %), – većom korupcijom (60 %), – slabljenjem međunarodnog ugleda zemlje (58 %). • Teme kampanje: Dok opozicija obećava „odmrznuti” milijarde eura koje je Bruxelles zadržao zbog kršenja pravne države i uložiti ih u javne usluge, Orbán pokušava skrenuti raspravu na ukrajinsko pitanje i širi dezinformacije o navodnom porastu kriminala koji pripisuje Ukrajincima.
Paralele s Washingtonom
Autor teksta povezuje Orbánovu strategiju s potezima Donalda Trumpa u njegovu drugom mandatu: pritisak na neovisne institucije, rezanje socijalnih programa uz porezne olakšice za bogate, povremeni trgovinski ratovi i val korupcije. Upozorava da se slična politika u SAD-u već odražava na usporavanje gospodarstva, slabljenje javnih servisa i pad međunarodnog ugleda.
Ako se trendovi nastave – tvrdoglavo ignoriranje socijalnih potreba, rastuća nejednakost i političke diverzije kad stvari krenu loše – ista klasa birača koja je 2016. i 2020. gurala Trumpa na vrh mogla bi, poput Mađara danas, zaključiti da „lider koji isporučuje” više ne isporučuje.
Hoće li biračko nezadovoljstvo u Mađarskoj zaista svrgnuti Orbána te hoće li američki glasači povući slične pouke, ostaje otvoreno. No pouka je jasna: kada vlast počne urušavati ono zbog čega postoji – zdravstvo, škole, pristojan standard – čak i najsofisticiranija propagandna mašinerija teško maskira realnost svakodnevice.
