Na golemim ravnicama Konyje, srcu turske poljoprivrede, sve češće se otvaraju golemi ponori koji gutaju oranice, ceste pa čak i kuće. Najnoviji slučaj zbio se nedaleko od gradića Karapınar, gdje se na zemljištu obiteljskog poljoprivrednika Fatih-a Sika prošloga kolovoza otvorio krater širok 50 i dubok 40 metara – gotovo na istom mjestu gdje se godinu prije stvorio sličan ponor.
„Svake se večeri molim prije spavanja, a ujutro ponovno”, kaže Sik. „Živim u stalnom strahu da će ponor progutati moju kuću.” Jedna susjedna kuća već je nestala u bezdanu, a znanstvenici upozoravaju kako bi to poljoprivredno područje moglo postati nepogodno za život.
Stručnjaci za uzrok izdvajaju tri povezana fenomena:
- Pretjerano crpljenje podzemnih voda – intenzivna navodnjavanja, osobito za vodom zahtjevne kulture poput kukuruza i šećerne repe, iscrpljuju podzemne rezervoare.
- Ekstremne vrućine i dugotrajne suše – tlak vode u tlu opada brže nego što ga zimske oborine mogu nadoknaditi.
- Smanjena prirodna infiltracija – betoniranje kanala i nekontrolirana gradnja smanjuju površine kroz koje se kišnica može vratiti u podzemlje.
Kad se vodonosnici isprazne, vapnenačka podloga počinje pucati, a tlo na površini naglo propada. Ponori se u Karapınaru otvaraju bez najave: zemlja najprije zadrhti, potom slijedi tutnjava, a zatim se stvara otvor iz kojeg šikljaju voda i mulj.
Poljoprivrednici i lokalne vlasti sada traže načine kako smanjiti potrošnju vode, prebacujući se na otpornije kulture i kapanje umjesto poplavnog navodnjavanja. No za mnoge, poput Sik-a, rješenja stižu sporije od prijetnje pod nogama. „Ovdje sam rođen i na ovoj zemlji želim ostati, ali više ne znamo hoćemo li se sutra probuditi iznad čvrstog tla ili iznad praznine”, kaže ovaj 47-godišnjak, dok na rubu novog kratera gleda kako se njegova oranica doslovno urušava u sebe.