Fotografije koje su zabrinuti roditelji podijelili s našom redakcijom prikazuju oronule svlačionice osnovne škole Vidici: otpale keramičke pločice, urušene tuš-kabine, vlažne zidove, izvučene kabele iznad umivaonika i smeće koje se taloži danima.
Šibenik se pritom ponosi nizom laskavih priznanja – od nedavno osvojenog znaka „Europski grad sporta 2026.” (za koji je, prema gradskim izvorima, plaćeno oko 10 tisuća eura) do statusa „Grada-prijatelja djece” i mjesta među „top 10 europskih kulturnih destinacija”. No stvarnost u dvorani koju svakodnevno koriste učenici i brojne sportske udruge upućuje na sasvim drukčiju sliku.
„Problem nije nov. Dok smo radili u dvije smjene, jedna je spremačica ostajala do 23 sata i stanje je bilo podnošljivo. Nakon prelaska na jednu smjenu i smanjenja broja spremačica došli smo dovde”, objašnjava ravnatelj škole Darko Relja.
Prema njegovim riječima, škola sada može tek „svakodnevno uklanjati opasnosti” i provoditi manje popravke kako bi barem djelomično zaštitila djecu. Dodatni izazov stvara činjenica da dvoranu popodne i navečer koriste lokalni klubovi pod rasporedom koji sastavlja Zajednica sportova Grada Šibenika – terminima koji su izvan nadzora školskog osoblja.
Relja ipak ističe da Grad priprema projekt "energetske obnove" kojim bi se napokon sanirala i ova problematična zona, no ne navodi rokove. Do tada će, kaže, „ostati samo nada u brzo rješenje”.
Oštri kontrast između marketinških titula i zapuštene stvarnosti u kojoj djeca treniraju ponovno otvara pitanje prioriteta i odgovornosti gradske uprave: koliko vrijedi priznanje „Europski grad sporta” dok najmlađi treniraju uz plijesan i gole žice?