KOPRIVNICA – Ivan Rakuša iz koprivničkog prigradskog naselja Starigrad proslavio je 95. rođendan okružen obitelji, mačkama i kokošima koje svakodnevno obilazi. Unatoč poodmaklim godinama i dramatičnom životnom putu, i dalje radi gotovo bez predaha.
Rođen neposredno prije Drugog svjetskog rata, Rakuša je već u mladosti osjetio represiju tadašnjeg režima. Oca i brata izgubio je „odmah na kraju rata”, a i sam je završio u zatvoru kada je odbio sudjelovati u radnoj akciji gradnje autoputa Zagreb – Beograd te se nije odazvao na regrutaciju. Proveo je 11 mjeseci iza rešetaka u Vinkovcima, gdje je tijekom ispitivanja trpio batine.
„Onima koji su me tad tukli nikad nisam želio zlo – vrijeme ih je odnijelo, a ja sam još živ”, kaže Rakuša danas, mirno i bez gorčine.
Recept za dugovječnost nalazi u neprestanom radu. Poslije iscrpljujućih smjena u rudniku brao je ljekovito bilje kako bi prehranio obitelj, a danas mu je u vrtu poseban ponos sibirski limun i nekoliko stabala smokava. U dvorištu drži kokoši, a mačke naziva svojim najboljim društvom.
„Dani mi brzo prolaze i uopće nemam osjećaj da sam natukao toliko godina”, smije se vitalni slavljenik. Ponosi se kćeri Marijom, unukama Ivanom i Marinom te praunucima Evom, Anjom, Mislavom i Lukom, koji ga redovito posjećuju.
Iako je udovac, ponovno se oženio i sa suprugom sam brine o kući i imanju. Smatra da današnje generacije previše oklijevaju prihvatiti fizički rad: „Mladima je problem otići od Starigrada do Koprivnice biciklom, pa nije čudo da nam se društvo srozalo.”
Ivan Rakuša danas slovi za jednog od najstarijih stanovnika Starigrada, a susjedi ga opisuju kao vedrog i neumornog. On, pak, jednostavno zaključuje: „Najbitnije je da me zdravlje služi i da mogu sam o sebi brinuti.”