Puljanin Filijan Fabris (51) dokazao je da se odlučnost ne može slomiti ni pod kotačima automobila. Samo godinu dana nakon što mu je prometna nesreća uništila lice i gotovo raskinula sportske snove, stao je na start – i prošao kroz cilj – svog prvog punog Ironmana u talijanskoj Cerviji.
Fabris je godinama rekreativno igrao nogomet, a 2018. se potpuno prebacio na triatlon. Početni šok – jedva je preplivao 25 metara – pretvorio je u strast, pa je nanizao trail utrke, ljetnu triatlonsku ligu i prvi half-Ironman u Zadru. Ondje je 1,9 km plivanja, 90 km bicikla i polumaraton odradio za nešto više od pet sati, sat vremena brže od cilja koji si je zadao.
U lipnju 2023. pripremao je povijesni iskorak – puni Ironman od 3,8 km plivanja, 180 km bicikla i 42 km trčanja. Na treningu kod Barbana udario ga je automobil: smrskano lice, ruka, koljeno, osam vijaka i dvije pločice. „Izvukao sam se kroz iglene uši”, prisjeća se. Šest mjeseci nije smio trenirati, ali čim je dobio zeleno svjetlo, vratio se vodi – najprije samo s daskicom i perajama.
Organizatori su mu prebacili startninu na 2024., a Fabris je polako vraćao kilometre. U rujnu je stao na start u Cerviji; more je bilo mutno, staza bicikla brdovita, a maraton je postao muka nakon 23. kilometra. „Tijelo više nije primalo gelove – preživio sam na Coca-Coli”, opisuje. Unatoč krizi, u cilj je ušao za 11 sati i 18 minuta, daleko ispod zadanih 12. „Nevjerojatan osjećaj, neponovljiv.”
Žal što je izgubio godinu dana ne skriva, ali planovi su već nacrtani: lipanj 2026., Ironman u Klagenfurtu. Trenirat će, kao i dosad, uglavnom sam – rijetko tko se odluči na petosatni biciklistički trening pa još i trčanje. No podrška supruge i kćeri ne izostaje.
„Mnogi nakon nesreće odustanu. Ja idem još jače i brže”, poručuje Fabris i dodaje da će stati tek kad u utrci prestane vidjeti izazov i ljepotu života.