PULA – Dok 2026. kuca na vrata, stanovnici Pule jasno poručuju: gradu nedostaje boja, druženja i sustavne brige za najranjivije. U razgovorima s nekoliko sugrađana izdvajaju se tri prioritetna područja – društveni život, infrastruktura za djecu te dostupnost zdravstvenih i kulturnih usluga.
Gracijela Borina smatra da je „Puli potrebna nova doza međuljudskog druženja” i predlaže iskorištavanje neiskorištenih gradskih prostora za susrete umirovljenika i mladih. Za mlade, dodaje, nedostaje mjesta za izlaske, a i dječjih igrališta „nikad nije dovoljno”.
Ardea Bastijanić Kolak hvali odluku o besplatnim vrtićima, ali predlaže da Grad sufinancira dječje igraonice u trgovačkim centrima: „Roditeljima bi puno značilo da dijete mogu ostaviti na sat-dva dok obave kupnju.” U središtu grada, kaže, „vlada malo mrtvilo” pa zaziva češća događanja koja bi oživjela centar.
Željka Mutapčić naglašava simboliku vizualnog identiteta grada: Hotel Riviera kao prvi prizor s mora, ali „sav u sivom tonu”. Pula, smatra, treba više boja i bolje osmišljene prostore u najmu kako bi ponuda bila raznovrsna, a ne konkurentska.
S ekonomske strane, Nino Šarić podsjeća da tržište najbrže otkriva stvarne potrebe. Primjer navodi ubrzano otvaranje dva velika trgovačka centra: „Kad bi ekonomske slobode bile veće, vidjeli bismo što Puli uistinu nedostaje.”
Zdravstveni djelatnici pak upozoravaju na prepreke pristupu uslugama. Medicinska sestra Oriana Španić ističe da osobe s invaliditetom i psihijatrijski pacijenti bez organiziranog prijevoza ostaju izolirani. Predlaže taksi-vouchere ili dodatne autobusne linije kako bi sudjelovali u „prijevozno, kulturno i sportski” prilagođenim aktivnostima. Liječnik Rade Vađunec poručuje da je moguće „brže i kvalitetnije liječenje” u sve tri razine zdravstvene skrbi ako lokalna vlast preuzme aktivniju ulogu.
Kulturi se posebno posvetila predsjednica udruge MedulinArt Sandra Veršić. Građanima želi zdravlje, ali i „puno više kulturnih druženja, radionica i prilika za učenje”, pritom naglašavajući da „kultura ne smije biti rezervirana samo za određene skupine”.
Iako svatko naglašava drugačiji problem, zajednički nazivnik je želja za otvorenijim i uključivijim gradom – od šarenijih fasada i življeg centra do autobusnih linija koje će stići i u najudaljenije kvartove. Hoće li gradska uprava te poruke pretočiti u konkretne mjere, ostaje vidjeti u godini koja dolazi.