Rat i mir u Dalmaciji 1991. razdvajali su tek trenuci, dok su sirene uzbuna i vijesti o poginulima presijecale svakodnevicu. U jednom od tih prijelomnih časova, branitelji su uspjeli zaustaviti prvi tenk Jugoslavenske narodne armije koji je krenuo prema obali. Iako je Drniš tada pao, taj je čin, kako se prisjeća autor teksta, poremetio planove Milana Martića i usporio daljnje napredovanje agresora.
Iskustvo rata opisano je kao trajna rana: „razmak između riječi ‘rat’ i ‘mir’ mjeri se prazninom u srcu koju ni najbolji kardiolozi ne mogu ukloniti”. Ljudi su u strahu napuštali domove, a godine poslije, kad su povjerovali da su preživjeli, stigle su ih poslijeratne dijagnoze – nevidljive, ali uporne posljedice ratne traume.
Autor evocira težinu tadašnjih svakodnevnih pitanja – „Je li ovo Pakovo ili pakao?” – podsjećajući koliko su se ratne realnosti prelamale preko dalmatinskih sela. Unatoč gubicima i poniženjima, prvi zaustavljeni tenk simbolizira i početak otpora koji će, uz svu cijenu, otvoriti put prema oslobođenju.