Nakon tri desetljeća provedenih u učionici, Ivica Županović (66) službeno je zaklopio školski dnevnik. Omiljeni profesor povijesti iz Osnovne škole „Vrpolje” kraj Šibenika otišao je u mirovinu, povukavši za sobom generacije bivših učenika koji ga pamte po strogim, ali pravednim ocjenama.
Županović je najprije želio studirati književnost i povijest, no budući da su oba smjera tada bila jednopredmetna, morao je birati. Odlučio se za povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru – izbor koji mu je, kaže, promijenio život.
„Učitelj nije zanimanje, to je poziv. Isto kao i likar”, govori danas profesor, prisjećajući se osvjedočenog straha od javnog nastupa: bio je sramežljiv, introvertiran i imao malu govornu manu. Premda mu se u mladosti činilo nezamislivim stati pred punu učionicu, „neki viši plan” ipak ga je, kaže, doveo upravo tamo.
Tijekom 31 godine predavanja razvio je vlastitu pedagošku filozofiju: ocjene se moraju zaslužiti, ali istodobno valja prepoznati trud i znanje, pa je „petica” ponekad stizala i za samo jednu riječ – ako je bila prava. Takvim je pristupom, tvrde njegovi bivši učenici, poticao radoznalost i usadio zdravu dozu odgovornosti.
Školske hodnike sada će, umjesto zvona, zamijeniti zvuk šumskih staza i knjige koje, otkriva, napokon može čitati bez krajnjeg roka. No i u mirovini, skromno dodaje, „profesor ostaje profesor”: spreman na svako pitanje o povijesti i uvijek pomalo strog prema olakim zaključcima. Županovićev ostatak životnog plana zvuči jednako jednostavno kao i njegova nastavna krilatica: učiti – i uživati u naučenom.