Rana intervencija za djecu s poremećajem iz spektra autizma u Hrvatskoj i dalje je iznimka umjesto pravila. Prema podacima Saveza udruga za autizam Hrvatske (SUZAH), sveobuhvatnu stručnu podršku prima tek svako osmo dijete, dok ostali ostaju na dugim listama čekanja ili su prepušteni improvizaciji obitelji.
„Roditelj koji dođe do točke bez povratka i ubije svoje dijete s autizmom, a zatim i sebe, nije to učinio ni olako ni u trenutku. To se kupilo godinama u njemu dok nije došao do zida i digao ruke od takvog života”, upozorava predsjednica SUZAH-a Lidija Penko.
Penko ističe da Hrvatska i dalje nema cjelovit sustav rane intervencije u prvim godinama djetetova života. Obitelji su primorane paralelno tražiti pomoć u zdravstvu, socijalnoj skrbi i predškolskom odgoju, često bez jasnih uputa i koordinacije. Zbog toga roditelji gube dragocjeno vrijeme, a djeca propuštaju ključne terapije koje bi mogle ublažiti razvojne teškoće.
Težina svakodnevice dodatno je došla u fokus nakon tragičnog događaja u Sukošanu krajem prosinca, kada je otac usmrtio svog 18-godišnjeg sina s autizmom, a potom počinio samoubojstvo. Slučaj je otvorio bolna pitanja o emocionalnom i psihičkom teretu koji nose obitelji bez adekvatne podrške.
Stručnjaci godinama upozoravaju da je rana intervencija najučinkovitija i ekonomski najisplativija mjera: što se terapije ranije uvedu, to su veće šanse za napredak i manji dugoročni troškovi za državu. Unatoč tome, praksa pokazuje da se sustav oslanja na volonterske programe udruga i individualne napore roditelja.
SUZAH poziva ministarstva zdravstva, socijalne politike i obrazovanja na hitno stvaranje jedinstvene mreže rane intervencije, koja bi svakom djetetu omogućila pravovremenu dijagnostiku i kontinuiranu podršku. Bez takvog sustava, upozoravaju, obitelji će nastaviti živjeti na rubu iscrpljenosti, a tragični ishodi poput onoga u Sukošanu mogli bi se ponavljati.