Filozof i sociolog Darko Ropac u novoj je kolumni oštro prozvao hrvatsku političku elitu, tvrdeći da su saborske rasprave izgubile svaku vezu s javnim interesom i pretvorile se u „kazalište prepucavanja“.
Ropac podsjeća da još od Aristotela čovjek ne može izbjeći politiku jer je „društveno biće“. No, umjesto da Sabor služi zajedničkom dobru, tamo – prema njegovim riječima – dominiraju uvrede, osobni obračuni i optužbe za korupciju koje se potom posve zaborave.
• „Gotovo da nije važno je li netko otuđio veliki novac… Sve se izgubi u jalovim raspravama“, piše Ropac, zamjerajući i premijeru i saborskom vodstvu što se bave formom, a ne sadržajem.
• Posebno kritizira Državno odvjetništvo, koje, kako kaže, „gotovo da ne vidjeh da išta poduzima“ iako se u sabornici javno iznose teške optužbe.
• Zastupnike naziva demagozima „iznad svojih intelektualnih sposobnosti“, a kao ironično rješenje predlaže povratak latinskog jezika u saborske klupe – podsjetnik da se upravo tako raspravljalo sve do 1848. godine.
Autor se osvrće i na „superizbornu“ 2024., tijekom koje su se birali i zastupnici u Europskom parlamentu. Smatra da je služba u Bruxellesu postala najpoželjnija politička destinacija jer donosi plaću „desetak puta veću“ od hrvatskog prosjeka, dok stvarne obveze ostaju maglovite.
Prema Ropcu, mnogi se aktualni eurozastupnici sada grčevito drže mandata, ističući navodne „nedovršene poslove“ za poljoprivrednike ili ribare, iako su konkretni rezultati rijetki. Izvlači zaključak da će sljedeći izbori biti još jedan test biračke zrelosti: "Treba dobro promisliti komu dati svoj glas, jer mi odlučujemo o svojoj sudbini".
Ropčev tekst tako nastavlja niz kritika na račun političke kulture u zemlji, naglašavajući kako se „surova zbilja više nikomu ne čini zabavnom", a nacionalna pozornica sve više podsjeća na lošu komediju u kojoj glavne točke programa ostaju – osobni interesi i fotelje.