Više od mjesec dana nakon izbijanja masovnih prosvjeda u Iranu, broj poginulih, prema procjenama izvora unutar zemlje, mogao bi prelaziti 36 500 ljudi. Unatoč zamračenjima interneta i ograničenom pristupu stranim promatračima, videosnimke i svjedočanstva potvrđuju brutalnost državne represije: izvansudska pogubljenja, nestanke, priznanja iznuđena mučenjem te sustavne oblike cenzure i uskraćivanja osnovnih potrepština.
Sve veći broj europskih političara tvrdi da intenzitet, organiziranost i namjera represije zadovoljavaju kriterije za zločine protiv čovječnosti prema Rimskom statutu. Time se, smatraju, aktivira i načelo „Odgovornost za zaštitu” (R2P) koje je EU formalno prihvatio.
Najkonkretniji prijedlog odnosi se na službeno proglašenje Iranske revolucionarne garde (IRGC) terorističkom organizacijom. Italija je već stala iza te ideje, čime su u Europskoj uniji preostale još samo Francuska i Španjolska koje zadržavaju blokadu zajedničke odluke. Bruxelles se tako suočava s pitanjem vjerodostojnosti: hoće li, nakon što je utvrdio da su uvjeti za djelovanje ispunjeni, doista i djelovati?
Uz terorističku oznaku, stručnjaci za ljudska prava navode još pet hitnih mjera:
- Sveobuhvatne gospodarske sankcije – zamrzavanje iranske državne imovine i zapljena tzv. flote „duh tankera” koja zaobilazi embarga i financira represiju.
- Zaštita prava na informiranje – masovna isporuka satelitske i druge sigurne komunikacijske opreme radi sprječavanja državnih prekida interneta.
- Pravna odgovornost – protjerivanje dužnosnika uključenih u nasilje iz europskih prijestolnica i pokretanje postupaka po načelu univerzalne jurisdikcije.
- Bezuvjetno puštanje svih političkih zatvorenika uhapšenih tijekom prosvjeda.
- Ultimatum Teheranu da dopusti neovisnim humanitarnim i ljudskopravaškim organizacijama neograničen ulazak; u protivnom bi uslijedilo povlačenje diplomatskog priznanja Islamske Republike.
Zagovornici ovih koraka ističu da potpora Irancima nije „miješanje u unutarnje poslove”, već ispunjavanje pravnih i političkih obveza koje je EU već preuzeo. Nakon gotovo pet desetljeća, tvrde, vrijeme je da Europa pokaže dosljednost: ili će provesti principe na koje se poziva, ili će riskirati vlastitu moralnu i političku vjerodostojnost.