Pakistansko ratno zrakoplovstvo u srijedu je, prema zapisima s društvenih mreža, još bombardiralo područje oko Kabula, a samo nekoliko sati poslije Islamabad je objavio 48-satni prekid vatre s afganistanskim susjedima. Prema službenoj priopćenoj brojci na obje je strane poginulo nekoliko desetaka ljudi.
Usuglašena stanka nije donijela mir u retorici. Glasnogovornik talibanske vlade Zabihullah Mudžahid poručio je da je primirje dogovoreno „na insistiranje Pakistana”, dok pakistanski dužnosnici tvrde suprotno. Sukob oko toga tko je prvi posegnuo za bijelom zastavom samo je nova epizoda u dugom lancu tenzija.
Prijateljstvo koje se pretvorilo u prijetnju
Pakistan je desetljećima bio ključni pokrovitelj talibanskog pokreta, osobito preko svoje obavještajne službe ISI, koju je nekad vodio današnji načelnik Glavnog stožera Syed Asim Munir. Nakon povlačenja američkih snaga iz Afganistana, Islamabad je računao na zahvalnost, no dobio je pobunu: frakcija Tehrik-i-Taliban Pakistan vodi krvavi rat protiv pakistanske države, unatoč talibanskim obećanjima da njezin teritorij neće služiti za napade preko granice.
Sporna Durandova linija
U korijenu nasilja leži i 2 640 kilometara duga Durandova linija, povučena još 1893. godine. Pakistan je priznaje kao međunarodnu granicu; talibani je odbacuju, tvrdeći da razdvaja paštunski narod. Najžešći okršaji izbili su na prijelazu Spin Boldak–Chaman između afganistanske pokrajine Kandahar i pakistanskog Baludžistana.
Od sovjetske invazije do danas
Granični pojas trpi nasilje od 1979., kada je postao prva crta američke borbe protiv Sovjeta. Nakon 11. rujna područje se pretvorilo u labirint kroz koji su talibani, Al-Qaida i druge skupine napadale NATO i pakistanske snage. Danas, dok se Islamska država i Al-Qaida pokušavaju ponovno ukopati, svako zaoštravanje prijeti novom destabilizacijom čitave regije.
Saudijski pritisak iza kulisa
Diplomatski izvori u Islamabadu tvrde da je upravo Saudijska Arabija — koja je s Pakistanom nedavno potpisala sporazum o međusobnoj obrani, takozvani „Islamski NATO” — pogurala strane prema kratkom predahu. Rijad godinama ulaže u pakistansku poljoprivredu i infrastrukturu, ali kao čuvar najsvetijih islamskih mjesta ne može mirno gledati kako dvije velike muslimanske države razmjenjuju vatru.
Hoće li dvodnevna stanka prerasti u trajniji dogovor ili će se granica opet pretvoriti u bojište, ovisit će o spremnosti Kabula i Islamabada da riješe stogodišnje prijepore — i obuzdaju vlastite saveznike na terenu.