Za više od četvrt stoljeća zatočena u kući zlostavljačice, žena koja je sada u četrdesetim godinama prvi put je javno opisala svoju patnju nakon što je njezina mučiteljica, 56-godišnja Amanda Wixon, osuđena na 13 godina zatvora.
„Dvadeset i pet godina živjela sam u strahu, pod nadzorom i zlostavljana. Ponašali su se kao da moj život, moja sloboda i moj glas ne vrijede”, poručila je žrtva u izjavi pročitanoj na izricanju presude pred Sudom krunske instance u Gloucesteru. „Trauma i noćne more prate me svakoga dana, ali nova obitelj koja mi pruža ljubav i potporu pomaže mi polako ponovno graditi život. Ništa mi ipak ne može vratiti izgubljene godine.”
Slučaj kućnog ropstva • Žrtva je imala 16 godina kada je sredinom 1990-ih došla kod Wixon „samo za vikend” – ondje je ostala do policijske intervencije 2021. • Wixon ju je tukla, gurala joj deterdžent za suđe u usta, polijevala lice izbjeljivačem i protiv njezine volje brijala joj kosu. • Nije joj bilo dopušteno napuštati kuću; hranila se ostacima, potajno se prala noću, a socijalna primanja uplaćivana su na račun zlostavljačice. • Policija je pronašla audiobilješke u kojima žrtva opisuje bol i usamljenost: „Bila sam u agoniji sinoć, plakala sam… Nisam imala s kim razgovarati.”
„Soba nalik ćeliji” Istražitelji su kuću u Gloucestershiru opisali kao prenapučenu, s plijesni na zidovima, raspadajućom žbukom i dvorištem punim otpada. Sudac Timothy Lawrie ocijenio je uvjete „dickensovskima” i upozorio da slučaj pokazuje koliko je javnost i nadležne službe i dalje slabo svjesna fenomena obiteljskog ropstva.
Propusti sustava Žrtva, koja ima razvojnih poteškoća, desetljećima je ostala nevidljiva socijalnim službama unatoč brojnim trudnoćama i rodnoj dinamici u kući s desetero djece. Nakon presude sve su glasniji zahtjevi da lokalne institucije objasne kako je mogla ispasti iz sustava zaštite.
Kaznena odgovornost Porota je Wixon još ranije proglasila krivom za lažno zatočeništvo, prisilni rad i nanošenje tjelesnih ozljeda. Presudom od 13 godina zatvora britansko je pravosuđe poslalo poruku da će dugotrajno porobljavanje u obiteljskom okruženju biti strogo kažnjeno, ali i da će se tražiti odgovornost onih koji su propustili prepoznati znakove.
Žrtva danas pokušava početi iznova: „Po prvi put osjećam se sigurno”, kaže, ali dodaje da će ožiljci „zauvijek podsjećati na izgubljeni život koji nitko ne može nadoknaditi”.