Na današnji dan 1980. godine 750 kilometara dugi Jugoslavenski naftovod prvi je put spojio jadranski terminal u Omišlju s rafinerijom u Pančevu.
Radnici su ispred ulaza u pogon svečano otvorili cjevovod i izvadili metalnu kapsulu u kojoj je stajala poruka kolega s Krka. Uz pozdrave, u pismu je bila i želja za brz oporavak tada teško bolesnog predsjednika Josipa Broza Tita – snažan podsjetnik na politički trenutak u kojem je projekt dovršen.
Istoga tjedna u omišaljsku tankersku luku uplovio je dotad najveći brod što je ikad pristao u hrvatske vode – tanker nosivosti oko 220 tisuća tona. Nadležni su tada najavili dolazak još većih „mamut-tankera“, budući da su dva veza bila projektirana za plovila do 350 tisuća tona.
Dovršetak naftovoda, koji je počinjao u otočnom terminalu a završavao u vojvođanskoj ravnici, označio je prekretnicu za energetsku sigurnost tadašnje Jugoslavije. Istodobno je ojačao stratešku ulogu Krka i Pančeva u regionalnoj preradi te prometu sirove nafte.
Četiri i pol desetljeća kasnije, sjećanje na taj dan podsjeća koliko su infrastrukturni projekti znali biti isprepleteni s političkim prilikama, ali i koliki je industrijski optimizam vladao uoči posljednjih mjeseci jugoslavenskog doba.