Na prvi dan kalendarskoga ljeta 1978. godine Vela Luka doživjela je najdramatičnije jutro u svojoj povijesti. Točno u 5.15 sati more se diglo u šestmetarski val, nalik tsunamiju, koji je brzinom od oko 150 kilometara na sat naglo preplavio velolučki zaljev i dio dubrovačke rivijere.
Snaga plime nosila je sve pred sobom. Brodice su izbačene na rivu, a more je provalilo u poštu, trgovine i kuće – čak i one udaljene oko 600 metara od obale. Kada se prvi val povukao, „isisao” je sve što je moglo plutati: u moru su završili vagoni maslinova ulja, vina, pa čak i otrovne kemikalije iz poljoprivredne ljekarne.
Katastrofa nije stala na jednom naletu. Između 5.15 i 9.40 sati uslijedilo je još sedam-osam valova; najrazorniji je udario u 7.40 sati. Riva je ostala opustošena, a njezini su temelji bili podlokani u dužini od 42 metra.
Pitanje uzroka mučilo je stručnjake punih trideset godina. Od četiri ponuđene hipoteze – dvije vezane uz geološke, a dvije uz atmosferske procese – potvrđena je ona koja pojavu povezuje s tzv. mezoskalnim atmosferskim poremećajem, odnosno meteotsunamijem.
Iako je prošlo 46 godina, prizori razaranja iz Vele Luke i danas služe kao podsjetnik na to koliko iznenadno i silovito more može pokazati svoju moć.