Rijeka je ostala bez jednog od svojih najprepoznatljivijih kazališnih glasova. Umirovljeni dramski prvak HNK-a Ivana pl. Zajca Zdenko Botić preminuo je 6. studenoga, u 79. godini života.
Rođen 9. rujna 1946. u Zenici, prve scenske korake napravio je u tamošnjem Pionirskom i Narodnom pozorištu. Nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1972. postaje stalni član Hrvatske drame riječkog HNK-a i u sljedeća četiri desetljeća izrasta u okosnicu ansambla.
Već 1974. oduševio je kritiku u Molièreovim „Učenim ženama”. Dramaturg Miroslav Čabrajc tada je zapisao: „…najviši domet spektakla je kreacija Zdenka Botića: on je gestom, pozom, maskom, glasom, karikiranjem ispunio mjeru koja se zove poezija komike.” Još ranije, u osvrtu Đure Rošića, stajalo je kako je „tek nadošli Zdenko Botić već kod prvog nastupa dao naslutiti da se u njemu krije pravi glumački talent”.
Taj talent potvrdile su brojne kasnije uloge: • Despot u „Vježbanju života” Borisa Papandopula i Nedjeljka Fabrija – prizori „antologijski”, zapisao je teatrolog Darko Gašparović. • Đuka u drami „Komšiluk naglavačke” Nine Mitrović, koja mu je 2003. donijela Nagradu hrvatskog glumišta. • Porfirij Petrovič u „Zločinu i kazni”, nagrađen Nagradom Grada Rijeke. • Antun Svinjarević u Goldonijevoj „Oštarici”, ovjenčan priznanjem „Fabijan Šovagović” na Festivalu glumca.
Publika ga je obožavala – već 1976. dobio je Nagradu Večernjeg lista za najpopularnijeg glumca godine. Krunu karijere predstavljala je Nagrada za životno djelo Grada Rijeke 2018., dodijeljena za „cjelokupni doprinos kazališnoj umjetnosti grada”.
Posljednji put na riječkoj je pozornici nastupio 2015. u naslovnoj ulozi predstave „Vincent” Olje Lozice. Kazališna kritičarka Kim Cuculić tada je istaknula kako je u lik „više od svega utkao ljudskost, toplinu i dobrotu”.
Smrću Zdenka Botića riječko i hrvatsko glumište izgubili su umjetnika čija je glumačka energija i svestranost oblikovala kazališno ozračje cijelog grada. Njegov opus, ispunjen nezaboravnim kreacijama u dramama, mjuziklima i operetama, ostat će trajna inspiracija budućim generacijama umjetnika i publike.