Njemački glumac Udo Kier, čija je karijera obuhvatila više od 200 filmova i trajala gotovo šest desetljeća, preminuo je u 82. godini.
Kier je svjetsku prepoznatljivost stekao ranih 1970-ih zahvaljujući naslovnim ulogama u filmovima „Meso za Frankensteina” (1973.) i „Krv za Drakulu” (1974.). Oba ostvarenja, koje je režirao Paul Morrissey uz produkciju Andyja Warhola, donijela su subverzivnu, senzualnu verziju klasičnih horor priča i učvrstila Kierov status kultnog glumca.
Nakon tog proboja proveo je dva desetljeća radeći po Europi, među ostalim s uglednim autorom Rainerom Wernerom Fassbinderom na filmovima „Treća generacija” i „Lili Marleen”. Sudbonosni susret na Berlinskom filmskom festivalu doveo ga je do američkog tržišta: redatelj Gus Van Sant osigurao mu radne dozvole i člansku iskaznicu američkoga glumačkog ceha. U Van Santovoj drami „Moj privatni Idaho” (1991.) Kier je nastupio uz River a Phoenixa i Keanua Reevesa, približivši se široj američkoj publici.
S kraja 1980-ih pa sve do posljednjih godina bio je neraskidivo vezan uz danskog redatelja Larsa von Triera. Suradnju su započeli filmom „Epidemija”, nastavili „Europom” (1991.) i serijom „Kraljevstvo”, a potom i naslovima „Breaking the Waves”, „Dancer in the Dark”, „Dogville”, „Melancholia” te „Nymphomaniac: Vol. II”.
Paralelno s europskim art-filmom, Kier je 1990-ih ostavio trag i u Hollywoodu sporednim, ali dojmljivim ulogama u hitovima „Ace Ventura: Pet Detective”, „Armageddon” i „Blade”. Pojavio se i u Madonninoj provokativnoj knjizi „Sex” (1992.) te njezinim glazbenim spotovima „Erotica” i „Deeper and Deeper”.
U novije vrijeme publika ga je mogla vidjeti u nagrađivanom filmu brazilskog redatelja Klebera Mendonçe Filha „Tajni agent”.
Odlazak Uda Kiera znači gubitak nezamjenjive figure koja je s lakoćom prelazila granice žanrova, kontinenata i filmskih poetika, ostavljajući neizbrisiv trag u popularnoj i art-kinematografiji.