U 92. godini života preminuo je István Lőkös, najistaknutiji mađarski kroatist i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rođen u Egeru 10. studenoga 1933., Lőkös je 1957. diplomirao mađarski i ruski jezik na Sveučilištu u Debrecinu, gdje je započela i njegova životna fascinacija hrvatskim jezikom i književnošću. Pod snažnim utjecajem slavista Endrea Angyala, mladi je lingvist ubrzo posvetio znatan dio karijere istraživanju hrvatsko-mađarskih književnih veza.
Akademska karijera • 1960. profesor povijesti mađarske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Egeru. • 1985. docent, 1988. predstojnik, a 1999.–2003. redoviti profesor Odsjeka za svjetsku književnost Sveučilišta u Debrecinu. • 2000. izabran za dopisnog člana HAZU u Razredu za književnost.
Od ranih 1960-ih bio je u živom prijateljstvu s Miroslavom Krležom i Ervinom Šinkom, a kasnije i s Nedjeljkom Fabrijem. Kao gostujući profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1995.–2006.) držao je kolegije o mađarskoj književnosti u europskom kontekstu te o hrvatsko-mađarskim međusobnim prožimanjima.
Znanstveni trag Lőkösovo je istraživačko pero obuhvatilo razdoblja od reformacije do moderne. Objavio je monografije o hrvatskim epičkim prethodnicima mađarskog epa Nikole Zrinskog, o djelu Ksavera Šandora Gjalskog te o Krležinim „Baladama Petrice Kerempuha”.
Posebno ga je zanimalo kako se nacionalni identiteti odražavaju i sudaraju u romanu 19. stoljeća, što je pretočio u studiju „Nacionalni identitet i roman”. Kajkavskoj književnosti pristupio je iz mađarske perspektive u zborniku „Litteratura kajkaviana”.
Prevoditeljski opus Kako bi hrvatsku književnost približio mađarskim čitateljima, 1996. je objavio prvu cjelovitu povijest hrvatske književnosti na mađarskom („A horvát irodalom története”), a 2004. i prateću antologiju s vlastitim prijevodima ključnih tekstova. Vrhunac njegova prevodilaštva jest mađarski prijevod Marulićeve „Judite” iz 1999., popraćen opsežnom studijom i komentarima.
Nagrade i priznanja Za znanstveni i prevoditeljski rad dvaput je nagrađen priznanjem „Davidias” (1997., 2008.), 2003. primio je Nagradu Ine za promicanje hrvatske kulture u svijetu, a 2017. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Odlaskom Istvána Lőkösa hrvatska i mađarska kultura gube neumornog graditelja mostova, a njegove će studije i prijevodi još dugo služiti kao referentna točka svima koji istražuju susret dvaju književnih svjetova.