Japanska premijerka Sanae Takaichi otkrila je pred zastupnicima da se „održava na dvije do četiri ure sna“, što je odmah potaknulo sumnje da će njezina Vlada – umjesto obećanoga rasterećenja – poticati već izmučene radnike na još duže radne dane.
Prošloga je tjedna Takaichi usred noći pozvala suradnike na sastanak u 3 sata kako bi se pripremili za sjednicu proračunskog odbora zakazanu za šest sati poslije. Gledajući podočnjake ispod očiju, sama je primijetila da joj takav ritam „vjerojatno škodi koži“, ali i dodala kako joj je politički uzor Margaret Thatcher, poznata po sličnim navikama.
„Spavam oko dva sata, četiri u najboljem slučaju“, rekla je zastupnicima. Izjava je zatekla i koalicijske partnere i oporbu. Bivši ministar gospodarstva Ken Saito priznao je da je „iskreno zabrinut“ za premijerkino zdravlje, dok joj je oporbeni zastupnik Katsuhito Nakajima savjetovao da ipak odspava više – što je premijerka popratila kimanjem i osmijehom.
Japan već desetljećima pokušava promijeniti radnu kulturu u kojoj se očekuje da zaposlenici ostaju dugo na poslu, a potom i druženje s kolegama produžuju do kasnih sati. Pretjerani rad povezuje se s porastom karoshija – smrti od prekovremenog rada – te s padom nataliteta jer iscrpljeni parovi odgađaju zasnivanje obitelji.
Unatoč tome, Vlada sada razmatra podizanje gornje granice za prekovremene sate uz najavu da će „zdravlje radnika biti prioritet“. Takaichi je, najavljujući reforme, izjavila kako bi ideal bio „stvoriti uvjete u kojima će ljudi moći uskladiti brigu o djeci i starijima, rad, slobodno vrijeme i odmor“.
Kao prva žena na čelu japanske Vlade, premijerka je od preuzimanja dužnosti krajem listopada gotovo stalno u pokretu: već je sudjelovala na summitu ASEAN-a u Maleziji, primila Donalda Trumpa u državnom posjetu i susrela se s Xi Jinpingom na skupu APEC-a u Južnoj Koreji. Usto se zaoštrila i rasprava s Pekingom nakon njezine izjave da bi Tokio mogao vojno reagirati u slučaju sukoba oko Tajvanskog tjesnaca.
Premijerka je prilikom izbora na čelo Liberalno-demokratske stranke poručila da će sama „odbaciti pojam ravnoteže između posla i života“ i apelirala na kolege da „rade kao konji“. U zemlji u kojoj radnici radnim danom u prosjeku spavaju 7 sati i 1 minutu – gotovo 40 minuta manje od svjetskog prosjeka – mnogi strahuju da bi njezin primjer mogao dodatno pogoršati statistiku.
Dok se Takaichi hvali besane noći kao dokaz predanosti, sindikati i dio stručnjaka upozoravaju da vladajući time šalju poruku kako se ekonomsku vitalnost mora graditi na još duljem radnom vremenu. Hoće li ta strategija zaista pokrenuti gospodarstvo ili samo produbiti kronični umor nacije, tek treba vidjeti – možda već nakon što premijerka napokon uhvati puni osmosatni san.
