Beogradski odvjetnik Ognjen Rašuo vratio se u rodni Knin prvi put nakon gotovo tri desetljeća kako bi, povodom 30. obljetnice operacije Oluja, pred kamerama BBC-a na srpskom podijelio sjećanja na rat, izbjegličku kolonu i život poslije svega.
Odlazak iz grada zatekao ga je 1995. kao devetnaestogodišnjaka. Danas, dok prolazi ulicama djetinjstva, kaže da je Knin „drugi grad” i da ondje ima „samo uspomene”. Snimku započinje ispred zgrade u kojoj su „Rašule, Šimprage, Radoševići, Surle, Vujasinovići, Pavkovići” činili nekadašnju susjedsku zajednicu. U stan su se, prisjeća se, 1995. uselili drugi ljudi: „Želim im svu sreću. Njihove uspomene na taj stan i moje uspomene nisu iste.”
Granatiranje koje je najavilo Oluju pamti do detalja: „U četiri sata ujutro je počelo granatiranje i to me probudilo… Porazbijali su stakla na zgradi.” Obitelj je utočište potražila u selu Žagrović, u kući bake i djeda koja je, kaže, poslije pogođena granatom i zarasla u šikaru.
Najpotresniji dio svjedočenja odnosi se na kolonu koja je iz Knina krenula prema Bosni i Srbiji. „Kolona je izgledala kao velika zmija svjetala. Svi idu u jednom pravcu… Atmosfera je bila takva da je sve bilo užasno tiho”, opisuje, dodajući da je tada shvatio kako povratka nema. Za Oluju izričito tvrdi: „Cijela bit te akcije je bilo etničko čišćenje.”
Prelazak granice donio je novu traumu – policijsku blokadu pred Beogradom: „Vidiš mnoštvo ljudi koji su preko noći postali sirotinja… To je velika, velika sramota ne Srbije nego političara koji su tada bili na vlasti.” Obični građani, napominje, pomagali su koliko su mogli.
Prve mjesece proveo je spavajući u policijskom kombiju; potom se obitelj smjestila u baraci u Žarkovu, odakle je krenuo na fakultet. Danas, kaže, Beograd smatra svojim gradom, ali mu ostaje žal za izgubljenim vremenom i obitelji raspršenom ratom.
Rašuo smatra da su malim koracima moguća pomirenja: „Mi smo mali ljudi koji ne mogu ništa promijeniti u tim velikim stvarima, ali možemo u našim malim mikrosvjetovima utjecati da budemo bolji.”
Njegovo svjedočanstvo, emitirano u 22-minutnom prilogu BBC-a, podsjeća da osobne priče i tri desetljeća kasnije nose težinu kolektivnog sjećanja – na grad koji je promijenio lice, na rat koji je promijenio sudbine i na put dugih kolona koje još uvijek bole.