Književni kritičar, publicist i novinar Boris Postnikov objavio je opsežan odgovor na negativnu recenziju koju je politologinja Mirjana Kasapović nedavno objavila o njegovoj studiji „Književna republika Jugoslavija (od 1989. do 2022.)”.
Kasapović je u tekstu na portalu Heretica Postnikovu knjigu prozvala „ideološkim uratkom”, tvrdeći kako autor „prodaje maglu pod znanost”. Kao ključni dokaz priložila je tablicu javno dostupnih podataka Ministarstva kulture i medija koja pokazuje da država s nekoliko stotina tisuća eura potpomaže prijevode djela pisaca koje Postnikov svrstava u postjugoslavensko književno polje. Tablicu su potom prenijeli brojni desni portali, a rasprava se brzo proširila kulturnom scenom – do nje su se, navodi Postnikov, očitovali i ministarstvo i pojedini književnici.
Postnikov uzvraća da je tablica zapravo potvrdila njegovu tezu: „Ne shvaća da svojom tablicom ustvari dokazuje moju tezu: postjugoslavenski su autori, za razliku od onih isključivo srpskih ili hrvatskih, redovno orijentirani prema internacionalnoj publici i često su međunarodno uspješni.”
Autor tvrdi da ga je Kasapović pogrešno interpretirala na više razina:
- Umjesto da zagovara „posvemašnji rez” nakon raspada Jugoslavije, kaže da kritizira mit o toj ideji i traži linije kontinuiteta između jugoslavenske i postjugoslavenske književnosti.
- Ideju nove „Kardeljeve” književne Jugoslavije odbacuje, navodeći da se poziva baš na autore poput Svetozara Petrovića i Svete Lukića koji su zagovarali nadnacionalni koncept, te na ranije povjesničare književnosti poput Pavla Popovića i Antuna Barca.
- Citiranje američkog slavista Andrewa Barucha Wachtela o postjugoslavenskoj književnosti predstavio je, tvrdi, isključivo kao jedan od stavova u raspravi, a ne kao vlastito polazište.
Zaključujući polemiku, Postnikov optužuje sugovornicu i ideološke istomišljenike da zagovaraju „kulturu po mjeri Marka Perkovića Thompsona”: „Za kulturu koja baš nikome izvan granica Hrvatske neće značiti ništa… svima ostalima – ljevičarima i Jugoslavenima, komunjarama i međunarodno uspješnim piscima – treba pod hitno zavrnuti proračunska sredstva.”
Premda rasprava oko financiranja prijevoda samo otvara pitanje odnosa države prema suvremenoj književnosti, polemika je rasvijetlila i dublji prijepor: je li postjugoslavenska književnost legitimna znanstvena kategorija ili tek „ideološki projekt”. Obojica – kritičar i politologinja – ostaju pri svojim tumačenjima, a kulturna scena dobila je još jedan oštar sukob koji će, čini se, potrajati.