Postira na Braču od sinoć ponovno dišu film. Jubilarni 15. Postira Seaside Film Festival (PSFF) traje do 27. srpnja, a organizatori Daniel Šantić i Marko Valić obećali su da će „pitoreskno bračko mjesto postati kino pod zvijezdama” zahvaljujući projekcijama na glavnoj Pjaci i obližnjoj plaži Prja.
Uspon festivala započeo je čistim entuzijazmom, prisjećaju se Šantić i Valić, a danas u mjestu s tek 1500 stanovnika svaku večer stigne oko 300 gledatelja. „Ta posjećenost najveće nam je priznanje”, kažu, podsjećajući da se na njihovom platnu sve češće prikazuju filmovi koji kasnije osvajaju Oscara – posljednji je primjer „I’m Not a Robot”, prikazan 2024., a nagrađen 2025.
Ove godine za Zlatnu Srdelu natječe se 15 međunarodnih kratkometražnih naslova. U konkurenciju stižu nagrađivani kosovski „On the Way” Samira Karahode, švedska satira „The Death of a Hero”, kanadski „Mercenaire”, norveški „My Sweetheart” i portugalski „Bad for a Moment”, dok belgijsko-hrvatska koprodukcija „Hearts of Stone” donosi i domaći pečat međunarodnom programu.
Hrvatsku produkciju predvodi Splićanin Dinko Božanić s filmom „Tango Siesta”, a u Postire dolaze i njegove mlade kolege Vanessa Barač, Sara Todorović i Duje Vlastelić te filmašica Lucija Šešelj. Noćni program „Midnight Shorts” ostaje rezerviran za najotkačenije radove – od „Candy Bar” australskog redatelja Nasha Edgertona do „Čeljadi” Martine Marasović i groteskne komedije „SOS, but don’t worry if not”.
Festival je preživio i najteže dane pandemije, kad je – za razliku od mnogih – zadržao fizičke projekcije. „Ako smo tada uspjeli, vjerujemo da možemo sve”, poručuju organizatori. Uz projekcije, PSFF nastavlja i svoju trodnevnu radionicu za tinejdžere od 14 do 17 godina, na kojoj sudionici od ideje do gotovog filma prolaze cijeli kreativni proces, a rezultat se prikazuje pred festivalskom publikom.
Šantić i Valić smatraju da su upravo mladi budućnost cijelog projekta: svake godine sve više volontera sudjeluje u organizaciji, a prvi polaznici radionica danas već prikazuju vlastite filmove. Dok se Postira ove godine slave s istom strašću kojom je sve započelo, bračko kino pod zvijezdama još jednom potvrđuje da velike priče ne trebaju nužno veliko platno – dovoljan je gong na Pjaci, šum mora i dobra kratka priča.