Rutinsko bojanje povijesnog svjetionika Cape Bruny na jugu Tasmanije pretvorilo se u neočekivano arheološko otkriće: painter Brian Burford pronašao je u zidu lantern-rooma zapečaćenu staklenu bocu s pismom datiranim iz 1903. godine.
„Bio je toliko uzbuđen da me odmah nazvao i rekao da je pronašao poruku u boci”, ispričala je Annita Waghorn, upraviteljica povijesne baštine u Službi za parkove i divljinu Tasmanije. Burford je, uklanjajući koroziju unutar prostorije gdje se nalazi svjetioničarska leća, primijetio neobičan sjaj u uskom utoru zida i izvukao bocu.
U njoj se nalazila kuverta s dvjema rukom pisanim stranicama koje detaljno opisuju radove izvedene na svjetioniku 1903. – ugradnju novoga stubišta, poda, lantern-rooma i leće. Pismo potpisuje inspektor Hobart Marine Boarda JR Meech, čovjek koji je nadzirao izgradnju i održavanje niza poznatih tasmanijskih svjetionika, među ostalima na rtu Sorell, otoku Maatsuyker te Tasman Islandu.
Izvlačenje dokumenta bilo je delikatno. „Grlo boce bilo je začepljeno čepom umočenim u bitumen pa smo prvo morali skinuti sloj katrana, zatim pažljivo odvojiti čep od stakla”, objasnio je Cobus van Breda, viši konzervator papira u Tasmanijskom muzeju i umjetničkoj galeriji. Nakon toga su, kroz usko grlo, polako izvukli presavijene listove kako se ne bi poderali. Čitanje izblijedjelog rukopisa potrajalo je nekoliko dana.
Originalno zdanje svjetionika Cape Bruny podignuto je 1838., a radovi opisani u pismu izvedeni su gotovo sedam desetljeća kasnije. Pronalaženje poruke, skrivene na teško dostupnom mjestu, Waghorn naziva „pravim malim čudom” jer otvara rijedak prozor u svakodnevicu graditelja s početka 20. stoljeća.
Pismo će uskoro biti izloženo u Tasmanijskom muzeju, čime će javnost dobiti priliku zaviriti u tehničke i osobne bilješke svjetioničarskih pionira koji su, ne sluteći, ostavili vremensku kapsulu za 21. stoljeće.