Pjesma „Zaustavi se vjetre” Marka Perkovića Thompsona, objavljena 1998., proglašena je najvećim hrvatskim evergrinom u posljednjih 50 godina u HRT-ovu glazbenom showu „Evergreen”. Priznanje samo potvrđuje ugled pjevača koji je tijekom karijere skupio brojne nagrade i održao koncert pred više od pola milijuna ljudi, čime se uvrstio među izvedbe s najmasovnijom publikom na svijetu.
Nakon televizijskog izbora, poljski obožavatelj Leszek Kazimierski za portal Direktno podijelio je osobnu analizu pjesme koju smatra „vapajem čovjeka istrgnutog iz svoga svijeta”. Kazimierski ističe kako stihovi donose motive emigracije i progonstva, a vjetru se obraća netko tko „srcem ostaje u domovini i pita za one koje voli”.
Prema njegovu tumačenju, svaka rečenica upućena vjetru – o majci, ocu, bratu, baki i djedu – otkriva očajničku težnju prognanika da sačuva vezu s korijenima. Refren „Vjetre s Dinare… gdje sam rođen tu ponesi me” čita kao molbu za povratak, ne nužno tijela nego „pepela, sjećanja, duše – u rodnu zemlju”.
Kazimierski u pjesmi prepoznaje snažne prirodne simbole: vukove koji piju s izvora kao znak praznine nastale ljudskim odsustvom te slavuja čiji jutarnji pjev simbolizira nadu i kontinuitet života. Kontrast, kaže, pojačava dramu između ljudske čežnje i neumoljivog toka prirode.
„Ova pjesma istodobno je tužaljka i molitva”, zaključuje Poljak, uvjeren da se u njoj može pronaći svatko tko je ikad osjetio bol razdvajanja – bilo iseljenik, bilo netko tko je izgubio bližnjega.
Proglašenje „Zaustavi se vjetre” nacionalnim evergrinom i emotivna reakcija stranog slušatelja još jednom pokazuju koliko hrvatske pjesme mogu nadahnuti i izvan granica zemlje, pogotovo kada govore o univerzalnim temama gubitka, domovine i nade.
