Brončani rukometaši trebali su doživjeti zajednički doček, no umjesto slavlja uslijedila je rasprava tko ga smije organizirati i smije li pjevati Marko Perković Thompson.
Grad Zagreb odbio je njegov nastup pozivajući se na odluku o zabrani ustaških simbola, pa je propao prvotni planirani program na Trgu bana Jelačića. Hrvatski rukometni savez zatim je objavio da dočeka u glavnom gradu uopće neće biti. U priču se uključila Vlada, preuzela organizaciju i otvorila novu rundu prepucavanja o nadležnostima i zabranama.
Dok su službenici postavljali pa uklanjali pozornice, a javnost pratila političku utakmicu umjesto sportske, izgubljena je priča o zajedništvu, ponosu i radosti koju je reprezentacija donijela broncom.
Sve je, međutim, preokrenula kratka snimka na kojoj skupina djece i jedna časna sestra u hrvatskim dresovima bezrezervno skandiraju „ajmo naši”. Bez podjela, bez kalkulacija i politike, njihov iskreni navijački zanos podsjetio je na ono najbitnije: ljubav prema sportu i domovini.
U trenutku kada su odrasli komplicirali, djeca su pokazala koliko je jednostavno navijati – srcem.
