Na konferenciji „48 sati“ u Šibeniku rasplamsala se rasprava o tome zašto hrvatski sustav gospodarenja otpadom i dalje vozi u crvenom.
Sonja Polonijo iz Udruge gradova podsjetila je da je odvoz otpada „jedna od temeljnih javnih usluga“, ali i da se cijena formira u gradskim vijećima – politički, a ne prema stvarnim troškovima. „Cijena ne pokriva troškove, a svi, bez obzira razdvajali ili ne, plaćaju isto“, upozorila je. Najveći izazov vidi u organiziranju prikupljanja biootpada i reciklabilnih frakcija te predlaže izmjene Zakona o gospodarenju otpadom kako bi se tarifa raspodijelila na fiksni i varijabilni dio. Uz to traži jasnu podjelu nadležnosti za kazne i pravedniji algoritam za poticajne naknade.
Da problem nije samo financijski, pokazuje Makarska. Gradonačelnik Zoran Paunović priznao je da tijekom sezone više nema gdje s otpadom: deponiji odbijaju nove količine jer su puni. „Županija bi trebala riješiti pitanje, župan ga prosljeđuje gradonačelniku i nastaje kratki spoj“, rekao je.
Sličnu priču ispričao je Robert Podrug, direktor šibenskog Centra za gospodarenje otpadom Bikarac. Kapacitet centra projektiran je za županiju, ali rast turizma gura ga do granice izdržljivosti. „U miješanom otpadu koji dolazi previše je plastike, papira i glomaznog otpada – sve što se moglo zasebno skupiti“, naglasio je.
Mirko Budiša iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost priznao je da potpisivanje ugovora između komunalaca i oporabitelja zapinje zbog visokog udjela nečistoća u sakupljenim frakcijama. „Fond organizira i plaća sustav, ali svi učimo u praksi i popravljamo slabe točke“, poručio je.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, prema riječima Marija Roboza, priprema proširenje sustava naknada za ambalažni otpad kako bi se ukupne količine smanjile.
Konačno, Marko List iz tvrtke Consultare podsjetio je na potencijal kompostiranja: oko 45 % komunalnog otpada čini biootpad, no u njemu se često nađu plastika, metal pa čak i „wc školjke“. Dok pravilnici ne stvore jasan okvir, hrvatska zemlja za cvijeće i dalje će se – paradoksalno – uvoziti.
Zaključak okruglog stola je jedinstven: bez realne cijene usluge, strožeg nadzora i boljeg odvajanja otpad će i dalje stajati previše – i financijski i okolišno.