Hrvatska od devedesetih do danas svjedoči gotovo neprekinutoj vladavini stranaka i pojedinaca koji se javno predstavljaju kao „suverenisti”, ali bilanca njihova upravljanja pokazuje suprotnu sliku.
• Rasprodano „obiteljsko srebro” – od vojne i prehrambene industrije do energetskih resursa – ostavilo je zemlju bez ključnih poluga razvoja. • Posebno se ističe INA, nekoć perjanica domaće energetike, čiji je prijelaz u strane ruke, kako se ističe u analizi, rezultat „udruženih napora naših političara”. • Novi zakonodavni potezi, ocjenjuje se, dodatno olakšavaju prodaju prostornog potencijala, posljednjeg značajnijeg nacionalnog resursa.
Autor teksta upozorava da takva politika otvara prostor „rusko-mađarskom svijetu” da gospodarski i politički dominira regijom. Istodobno podsjeća da ni kratkotrajne epizode alternativne vlasti nisu ponudile bitno drukčiji kurs, što dodatno naglašava kontinuitet pogodovanja privatnim interesima nauštrb javnog dobra.
Zaključak je jasan: desetljeća odluka donesenih pod zastavom domoljublja rezultirala su slabljenjem hrvatskog gospodarskog suvereniteta, a INA je postala najupadljiviji simbol te erozije.