Dvojica sarajevskih politologa, Zlatko Hadžidedić i Senadin Lavić, objavili su političko-povijesni esej u kojem tvrde da je rat u Bosni i Hercegovini izbio upravo zbog projekta unutarnje etničke podjele države, a ne obrnuto.
Autori podsjećaju na Lisabonski plan iz 1992. godine – prijedlog međunarodnih posrednika Lorda Carringtona i Joséa Cutileira – kojim je BiH trebala biti preustrojena u tri etnički definirane teritorijalne jedinice. Prema njihovu tumačenju, taj je dokument „otvorio vrata teritorijalnim ambicijama” Hrvatske i Srbije te učinio oružani sukob neizbježnim. „Rat protiv Republike Bosne i Hercegovine organiziran je i vođen da bi se ostvarila etnička podjela teritorija”, pišu Hadžidedić i Lavić.
Ključno upozorenje dvojca glasi da u povijesno izmiješanim društvima, kakva je BiH, ideja stvaranja „etnički homogenih teritorija” nužno vodi u nasilno razdvajanje stanovništva. „Rat nije odstupanje od plana – on je njegov instrument”, ističu.
Hadžidedić i Lavić idu korak dalje te tvrde da je očuvanje cjelovitosti Bosne najbolji način zaštite teritorijalnog integriteta i Hrvatske i Srbije. Ako bi se, navode, susjedne države proširile na račun BiH, to bi potaknulo lančanu reakciju sličnih velikodržavnih projekata u regiji – od Albanije i Bugarske do Italije, Mađarske pa čak i Rumunjske.
Autori također povezuju bosanski scenarij s kasnijim krizama u Europi. Fenomen koji nazivaju „donbasizacijom” – korištenje etničke podjele kao političkog alata – prema njima nije započeo u Ukrajini, nego raspadom Socijalističke Jugoslavije početkom devedesetih.
Lisabonski plan promatraju i kroz širu povijesnu matricu: uspoređuju ga s podjelom Indije i Pakistana, formiranjem Izraela i Palestine te razdjeljivanjem Cipra. U svim tim slučajevima, smatraju, nametnuta je „etno-religijska teritorijalizacija” koja je dugoročno donijela trajne podjele i nestabilnost, iako je izvorno predstavljana kao razumno rješenje za mir.
Zaključak Hadžidedića i Lavića glasi da multietničke države mogu opstati samo kao nedjeljive političke zajednice. Svaki pokušaj teritorijalnog razdvajanja po etničkoj ili vjerskoj liniji, upozoravaju, pretvara se u „recept za sukob” i prijeti da se proširi izvan granica izvorne krizne točke.