Prošlotjedni „marš protiv fašizma” na zagrebačkim ulicama potaknuo je žustru raspravu o tome postoji li uopće fašizam u današnjoj Hrvatskoj i što se točno podrazumijeva pod pojmom antifašizma.
Prema kritičarima okupljanja, Hrvatska je demokratska država sa slobodnim izborima, raznolikim medijskim krajolikom i institucionalnim mehanizmima za zaštitu manjinskih prava. U takvom okviru, tvrde, teško je govoriti o fašizmu u povijesno-teorijskom smislu.
Organizatori su prosvjed najavili kao odgovor na navodnu „fašizaciju društva”, no najveću pozornost javnosti privukli su transparenti. Kritičari ističu da su poruke na njima odavale kako skup nije prvenstveno usmjeren na borbu protiv fašizma, nego na ideološko osporavanje hrvatske državnosti i nacionalnog identiteta.
Rasprava se sada vodi oko toga je li antifašizam iskorišten tek kao politička kulisa za obračun s ideološkim protivnicima. Dok jedni upozoravaju na opasnost etiketiranja čitavih političkih opcija kao fašističkih, drugi smatraju da su javni prosvjedi legitimno sredstvo upozoravanja na društvene devijacije, bez obzira na to kako ih definirao povijesni rječnik.
Za sada nema naznaka da će se polemika brzo stišati: pojmovi „fašizam” i „antifašizam” i dalje ostaju snažno emocionalno i ideološko oružje u domaćem političkom govoru.