Uz paljenje vapnene peći i svečanost u krugu pogona Hrvatske industrije šećera (HIŠ) u Županji, krenula je 79. kampanja prerade šećerne repe.
Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak istaknuo je da je ove godine pod repom zasijano 7 260 hektara te da se, zahvaljujući boljoj agrotehnici, očekuje veći prinos nego u posljednje dvije sezone obilježene bolestima i nepogodama. Ministarstvo je maksimalno podiglo iznos proizvodno vezanih plaćanja na 5,1 milijun eura, što proizvođačima donosi oko 670 eura potpore po hektaru, u odnosu na prošlogodišnjih 400 do 540 eura.
„Poljoprivreda je strateška grana, a vlastita proizvodnja šećera presudna je za veću samodostatnost”, naglasio je Majdak, podsjetivši da je krajem prošle godine proizvođačima isplaćeno devet milijuna eura za sanaciju šteta. Najavio je i nova ulaganja u sustave navodnjavanja kako bi se ublažile posljedice klimatskih promjena.
Predsjednik Uprave HIŠ-a Željko Zadro podsjetio je da je lani proizvedeno svega 55 000 tona šećera, upola manje od planiranog. Prema laboratorijskim analizama, ove sezone cilj je oko 65 000 tona, uz prosječan prinos od 61 tone po hektaru i digestiju od 15,62 %. „Da bismo bili rentabilni, moramo dosegnuti najmanje 100 000 tona, što traži 10 000 hektara repe i barem donekle normalnu godinu”, poručio je Zadro.
Prošlogodišnja suša skresala je površine, no, kako kaže, „najbolji i najvjerniji proizvođači ostali su s nama”. U HIŠ-u se nadaju da će se na proljeće ponovno dosegnuti željena površina od 10 000 hektara.
Tržišni izazovi ostaju veliki: šest europskih kompanija drži 92 % kontinentalne proizvodnje šećera, a najmanji HIŠ-ov konkurent ostvaruje promet od milijardu eura – deseterostruko više od hrvatske tvrtke. Ipak, u radijusu od 500 kilometara oko županjske šećerane deficit je oko 1,5 milijuna tona šećera, pa Zadro vidi prostor za rast.
„Uvozimo sirovi šećer, rafiniramo ga i time popunjavamo kapacitete. Kada stupi na snagu dogovor EU-a i Mercosura, u EU će se moći uvesti 800 000 tona sirovog šećera iz Južne Amerike. Mediteranske šećerane, pa tako i naša, imaju prednost jer posjeduju rafinacijske pogone”, zaključio je Zadro.