Hrvatska glazbenica Nika otvoreno je progovorila o gotovo desetljeću i pol života s multiplom sklerozom, dramatičnom trenutku u kojem je, kako kaže, „zamalo umrla“ te o vjeri koja joj je, uvjerena je, spasila život.
Sve je počelo neobičnim duhovnim iskustvom. Netko joj je postavio pitanje: „Nika, ovo je tvojih pet posljednjih minuta života, jesi li spremna?“. Nedugo zatim, tijekom jedne noći, u vlastitoj spavaćoj sobi osjetila je da joj nestaje snage. „Gospodin mi je dao točan naputak kako se izvući iz te situacije“, prisjetila se, uvjerena da je preživjela zahvaljujući nadnaravnom vodstvu.
O bolesti govori bez zadrške. Četrnaest godina terapija, promjena načina prehrane i neprestane molitve naučile su je, kaže, koliko su „vjera, djela i riječi“ nerazdvojivi. „Bogu ne postoji nemoguće. Ali ne možeš ne jesti zdravo, a očekivati zdravo tijelo. Mora biti komplet“, objašnjava.
Ne bježi ni od teških teoloških pitanja – primjerice, zašto Bog dopušta patnju. „Divan Bog. Kroz tu muku vjera raste. Kad ti je najteže, tad si najbliže Bogu. Ja sam upravo to bila“, poručuje.
S jednakom iskrenošću priznaje da je i sama znala nadograditi sliku o vlastitoj pobožnosti. „Sigurno jesam u nekim momentima. Nešto govoriš, živiš to, a onda se okreneš i zgriješiš drugi dan“, kaže, dodajući da je svjesna mnogih vlastitih pogrešaka. „Voljela bih reći da sam više činila pravedno, ali sigurna sam da sam jako puno griješila.“
Iako su je drugi često osuđivali, priznaje da je i sama sudila drugima dok nije shvatila koliko time povrjeđuje: „Svi smo mi nedostojni raja, ali trudim se da dobro prevagne.“ Upitana jesu li neki kršćani licemjerni, kratko odgovara: „Ne neki. Puno ih je. Ali svi smo mi takvi. I svejedno nas Gospodin ljubi.“
Nikin put nastavlja se kroz glazbu, svjedočanstva i svakodnevnu borbu sa simptomima bolesti. Poruka koju uporno ponavlja ostaje ista: i u najvećoj tami, kaže, Bog je najbliži onima koji vjeruju i djeluju u skladu s tom vjerom.