Francuski književnik Emmanuel Carrère još je jednom posegnuo za temom koja traži hrabrost. Nakon biografskog romana o ruskom buntovniku Eduardu Limonovu i autofikcije „Kraljevstvo”, u kojoj je opisao vlastito kratkotrajno monaško uranjanje u katoličanstvo, Carrère je dane i tjedne proveo u sudnici prateći najveći francuski kazneni proces posljednjih desetljeća – suđenje optuženima za islamističke napade na Pariz iz studenoga 2015.
Rezultat tog svakodnevnog boravka na klupama za publiku je nova knjiga „V13”. Naslov označava kraticu za „Vendredi 13”, petak 13. studenoga kada je u koordiniranim napadima na koncertnu dvoranu Bataclan, kafiće i stadion Stade de France poginulo 130 ljudi.
Carrère prati tijek procesa, atmosfere u prepunoj sudnici i emotivni naboj svjedočenja, istodobno zadržavajući distancu kroničara. Iako se u knjizi ne bježi od detalja terora, autor u središte stavlja ljude – preživjele, obitelji žrtava, odvjetnike i optuženike – te pokušava razumjeti kako se nositi s traumom koja je obilježila čitavu naciju.
Kontroverzni trag karijere
Carrèreovo zanimanje za rubne i konfliktne figure pratilo ga je od samih početaka. Prije „V13” najviše je odjeknuo njegov portret Eduarda Limonova, ruskog pisca i političkog radikala koji je, među ostalim, svojevremeno s ekstremnim velikosrpskim jedinicama pucao po opkoljenom Sarajevu.
Autor se nije libio ni vlastitih previranja: neko je vrijeme strogo prakticirao katoličanstvo, živeći gotovo poput trapista, sve dok iznenada nije izgubio vjeru. O tom razdoblju nastalo je djelo „Kraljevstvo”, još jedno svjedočanstvo Carrèreove sklonosti preispitivanju.
S „V13” francuski pisac slika panorama nacionalne traume i kompleksnosti pravde, nastavljajući tradiciju knjiga koje ujedinjuju reportažu, esej i romaneskni zahvat.