Za većinu svijeta recept za seriju ili film je jednostavan: klikni, plati i gledaj. Ali u mnogim državama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike taj je niz koraka sve samo ne linearan. Sankcije, urušene banke i valute koje padaju brže od cijena pretplate guraju publiku prema prečacima – VPN-ovima, Telegram kanalima, IPTV-u i starim dobrim „skinuti pa pogledati”.
„I don’t consider it piracy,” kaže Mira, studentica iz Bejruta. Njezina kartica ne prolazi za dolarske transakcije, a „više od polovice filmova ionako nije dostupno ovdje”. Libanonska financijska kriza od 2019. zamrznula je pristup devizama; banke blokiraju online plaćanja, pa legalni streaming postaje misaona imenica.
U susjednoj Siriji problem je još suroviji. Zbog američkih sankcija mnoge globalne platforme ondje uopće ne posluju. „Some services don’t operate here at all,” objašnjava Laith iz Damaska. „That’s why you’d need a VPN, which you also have to pay for. As a simpler solution, most people just download directly.”
Egipatski korisnici posežu za masovnim Telegram grupama u kojima se nove epizode dijele svega nekoliko sati nakon premijere. Valutna depresijacija dodatno je poskupjela pretplate koje se naplaćuju u dolarima, pa pravni put gubi utrku s piratskim.
Mladi pritom ne bježe od etičke dileme. „We want to support artists,” priznaje Amine, student filma iz Tunisa, „But if we can’t access their work through official channels, we have to find another way.”
Organizirani IPTV servisi kopiraju izgled i funkcionalnost legalnih platformi, upozorava Jean-Pierre Andreaux, zadužen za zaštitu sadržaja u StarzPlayu. Interna analiza, kaže, pokazuje da „roughly 23 percent of users in the region still access pirate IPTV services”. Piratstvo, dodaje, nije samo pitanje morala ili novca nego i sigurnosti: zlonamjerni softver, krađa podataka i nesigurni kanali plaćanja česta su nuspojava.
Da prepreke nisu kulture nego strukturalne, potvrđuje stručnjak za digitalna prava Abed Kataya: „I see that piracy in MENA is not a cultural choice; rather, it has multiple layers.” Podsjeća da je prva internetska generacija sadržaj doživljavala kao besplatan, a danas ga i dalje ilegalno traži zbog „lack of local platforms, inability to pay, bypassing censorship”.
Streaming kuće pokušavaju smanjiti trenje. StarzPlay nudi plaćanje preko mobilnih operatera, dok regionalni servisi poput saudijskog Shahida i nekoliko egipatskih platformi šire ponudu i cijene prilagođene lokalnim džepovima. Ipak, za milijune gledatelja u Levantu i Magrebu izbor se i dalje svodi na jednostavno pitanje: postoji li uopće legalna opcija? Kada odgovor glasi – ne, piratski tok preuzima signal.