Globalni građevinski boom pretvorio je pijesak u stratešku sirovinu bez koje se više ne može ni zamisliti razvoj infrastrukture.
Procjene govore da se godišnje potroši između 40 i 50 milijardi tona pijeska, što ga, uz vodu, čini najiskorištenijim prirodnim resursom na svijetu. Potražnja neumoljivo raste zajedno s izgradnjom nebodera u Kini, umjetnih otoka kod Dubaija i u Južnom kineskom moru te širenjem golemih urbanih zona diljem planeta.
Međutim, ne može poslužiti bilo koji pijesak. Zrnca iz pustinja Afrike i Azije previše su glatka zbog tisućljetnog izlaganja vjetru i ne vežu se dovoljno čvrsto u betonu. Stoga se građevinski sektor okreće riječnim i morskim pješčanim ležištima, kojih je sve manje.
Neravnoteža između potražnje i ponude otvorila je bogat prostor za ilegalno iskopavanje i krijumčarenje. Najizraženije je u južnoj i jugoistočnoj Aziji, gdje je Indija postala neslavni prvak u nezakonitom rudarenju pijeska, često praćenom nasiljem. Europa također bilježi rast ilegalnih aktivnosti, ali zasad bez brutalnosti zabilježene na drugim kontinentima.
Stručnjaci upozoravaju: tko kontrolira pijesak, kontrolirat će i buduću izgradnju. Kako se stanovništvo urbanizira, a potreba za stambenom i infrastrukturnom gradnjom ne pokazuje znakove usporavanja, pijesak bi mogao postati nova točka globalnih napetosti i utrke za resursima.