Splitski Hajduk okončao je i petnaestu uzastopnu sezonu bez plasmana u grupnu fazu europskih natjecanja, nakon što ga je ovog ljeta u Konferencijskoj ligi izbacio Dinamo City. Prije toga Splićani su zapinjali na Ružomberoku, Tobolu, Gziri, Dili, Shelbourneu, Debrecenu i nizu sličnih suparnika, pa se rubrika "europska blamaža" puni već dulje od desetljeća.
Svako novo ispadanje otvara staru raspravu o krivcima. Dio navijača upire prst u sportski tandem Goran Vučević – Ivan Rakitić jer nije dodatno ojačao kadar za Europu, drugi apostrofiraju trenera Gonzala Garciju, među ostalim i zbog nepravodobne reakcije na drugi žuti karton Bambe. Dio odgovornosti pripisuje se predsjedniku, Upravi, Nadzornom odboru i samim igračima.
Nova klupska garnitura prilikom dolaska obećala je stabilizaciju: preslagivanje kadrova, dovođenje "svojih ljudi" i rezanje proračuna koji je, iako najveći u povijesti kluba, zasad donio tek treće mjesto u prvenstvu i još jedno rano europsko ispadanje. Čelnici tvrde da će se rezultati vidjeti s vremenom, no skeptici podsjećaju da je isto obećavano i ranije.
Posebno boli usporedba s manjim sredinama. Prošle sezone Celje je došlo do četvrtfinala Konferencijske lige, Borac Banja Luka do osmine finala, a Olimpija Ljubljana do nokaut faze. U aktualnoj sezoni grupne faze sigurno će igrati Rijeka, Dinamo i mostarski Zrinjski – svi s osjetno tanjim budžetima od Hajdukovog.
U Poljudu se zato nameće logično pitanje: kako napokon pretvoriti tvrdnje o „minimalnom cilju“ u stvarnost? Stručni stožer Gonzala Garcije te tandem Vučević–Rakitić mogu postati dobitna kombinacija, ali samo ako im se osigura vrijeme za izgradnju sustava. Pred klubom je, poručuju autori unutar Hajduka, još jedna sezona koja može prekinuti ili produljiti začarani krug.
Navijačima tako ostaje nadati se da će vrijeme ovaj put doista biti saveznik – ne za pasivno čekanje, nego za temeljitu promjenu koja bi Bijele napokon vratila na europsku kartu.
