Kina je produbila najteći spor s Japanom u posljednjih nekoliko godina podignuvši ga na razinu Ujedinjenih naroda. U pismu upućenom glavnom tajniku Antoniju Guterresu, kineski veleposlanik pri UN-u Fu Cong optužio je Tokio za prijetnje „oružanom intervencijom” na Tajvanu i poručio da će Peking „odlučno iskoristiti pravo na samoobranu” kako bi zaštitio svoj suverenitet i teritorijalni integritet.
Spor je rasplamsala izjava nove japanske premijerke Sanae Takaichi, koja je 7. studenoga u parlamentu ocijenila da bi eventualni kineski napad na Tajvan mogao predstavljati „situaciju koja prijeti opstanku Japana”. Ta definicija otvara vrata angažmanu japanske vojske, što je prekinulo dugogodišnju politiku namjerne dvosmislenosti Tokija i Washingtona prema otoku udaljenom nešto više od 100 kilometara od japanskog teritorija.
Peking je Takaichinu izjavu nazvao „teškim kršenjem međunarodnog prava” i „činom agresije”, ističući da Japan mora „prestati s provokacijama i povući pogrešne izjave”. Upozorenja su, osim diplomatskih nota, već imala i konkretne posljedice: Kina je govorila o „ozbiljnom ugrožavanju” gospodarske suradnje, a koncerti japanskih glazbenika u više kineskih gradova naglo su otkazani.
Tajvan, koji se demokratski bira, odbacuje tvrdnje Pekinga da je dio Kine te inzistira da samo stanovnici otoka mogu odlučivati o svojoj budućnosti. Peking se, pak, poziva na Kairsku i Potsdamsku deklaraciju iz Drugog svjetskog rata koje, prema njegovu tumačenju, predviđaju „povrat” otoka pod kinesku vlast. Većina svjetskih vlada te dokumente smatra političkim izjavama, a ne pravno obvezujućim sporazumima.
Kako se približava 80. godišnjica japanskog poraza 1945., Kina sve češće podsjeća na ratne zločine carskog Japana i svoju poslijeratnu ulogu u osnivanju UN-a, dodatno pojačavajući pritisak na susjeda dok se retorika oko Tajvanskog tjesnaca ubrzano zaoštrava.
