Crikvenica je 13. srpnja, na blagdan Majke Božje Bistričke, svjedočila događaju kakav nije zabilježen gotovo dva i pol stoljeća: pavlini su ponovno preuzeli pastoralnu brigu nad gradom.
Nakon svečane procesije u kojoj su ulicama nošene relikvije sv. Pavla Prvog Pustinjaka, riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je euharistijsko slavlje i službeno potvrdio primopredaju samostana i župe između Franjevačke kustodije sv. Jeronima i Hrvatske pavlinske viceprovincije. Time su pavlini, ukinuti u Crikvenici 1786. godine, ponovno postali duhovni domaćini mjesta u kojem su nekad oblikovali kulturni i vjerski identitet cijelog kraja.
„Nemoguće postaje moguće – Bog uvijek ima posljednju riječ”, poručio je fra Gaudencije Vito Spetić, novi prior i župnik. Uz njega će u samostanu sv. Antuna živjeti i fra Pafnicije Tomislav Lokmer, dok će franjevci – zbog nedostatka podmlatka – predati svoje zgrade i obveze pavlinima.
Povijesni korijeni Prvi crikvenički pavlinski samostan podignut je 1412. godine zalaganjem kneza Nikole IV. Krčkog, a redovnici su ondje ostali do „jozefinskog” ukinuća 1786. Grad se upravo oko toga samostana razvio: u njemu su djelovali škola, hospicij, ljekarnik, pa čak i prva pilana pogonjena vodom. Danas je to zdanje pretvoreno u hotel Kaštel, dok će novo sjedište pavlina biti franjevački samostan iz 1930., izgrađen na mjestu srednjovjekovne pavlinske crkve.
Planovi i svakodnevica „Prvu godinu promatraš, drugu radiš, treću uživaš”, kaže fra Spetić, objašnjavajući da red ne donosi tisućljetne strategije nego živi dan po dan. Ritam dana uključuje zajedničke jutarnje molitve od 7 do 8 sati, kraće molitve poslije ručka, večernju misu i sat i pol pobožnosti, osobnu molitvu, studij te obvezan fizički rad.
Pavlini ističu da im je cilj jednostavan: biti blizu ljudima, moliti za Crikvenicu i njezine stanovnike te postupno otkrivati što nova zajednica može dati gradu koji je, simbolično, i u svojem grbu zadržao siluetu nekadašnjeg pavlinskog samostana.