Paul Kelly slavi 70. rođendan i priznaje: „Imagine je vjerojatno najgora pjesma ikad”

Australski kantautor Paul Kelly dočekao je 70. godinu objavom albuma simboličnog naziva „Seventy” i nizom iskrenih razmišljanja o životu, glazbi i vlastitim pogreškama.

Kelly priznaje da ga je brojka 70 oduševila još iz biblijskih razloga, ali i zato što je doživljava kao sreću nakon „prilično rizičnog” života. „Sve poslije ovoga je samo bonus”, kaže uz smijeh.

Najviše prašine podigla je njegova iskrena ocjena kultnog hita Johna Lennona: „Imagine by John Lennon is probably one of the worst songs ever written. I can’t stand it.” Premda obožava Beatlese, taj mu je klasik oduvijek bio „nepodnošljiv”, dok bi, dodaje, rado „ostatak života proveo bez Hotel California”. S druge strane, sentimentalno ga osvaja „I Want to Know What Love Is” grupe Foreigner.

S novinarima je podijelio i pouke o nastupima koje je naučio prateći ikone poput Boba Dylana i Leonarda Cohena. Dylanovu spontanost i Cohenovu ritualnu preciznost opisuje kao suprotne, ali jednako nadahnjujuće pristupe kojima su arene pretvarali u intimne prostore.

I dalje ga proganja izmišljeni protagonist Joe iz hit-balade „How to Make Gravy”. Premda ga je „ubio” u novoj pjesmi, Kelly priznaje da se junak ne prestaje javljati u stihovima te najavljuje mogućnost prequela.

Pamtljivih trenutaka s pozornice ne nedostaje. Prisjetio se kaotičnog nastupa u Mittagongu 1988., kada im je nakon tehničkog fijaska jedna žena prišla samo da bi rekla: „You’re the worst band I’ve ever seen.” Suprotnu emociju doživio je nedavno u Amsterdamu, gdje je usred koncerta dopustio obožavatelju prosidbu na pozornici – sretni par kasnije je gotovo upao u backstage u alkoholnom zanosu.

Za vlastiti ispraćaj odabrao je elegičnu „Black and Tan Fantasy” Dukea Ellingtona, a najbolji savjet o nastupima dobio je od bake, operne pjevačice: „If you’re nervous before a show, just breathe deeply.”

Unatoč godinama, Kelly humorom komentira kako se danas osjeća poput Clinta Eastwooda u „Unforgiven” svaki put kad se penje na bicikl, a jedino mu do kraja živaca idu – bučni miner-čvorci.

Novi album već je u prodaji, a slavljenički ton starog rokera sugerira da će se i nakon 70. nastaviti prepirati o lošim i dobrim pjesmama – glasno, britko i bez zadrške.