Napuštena stara škola u Paučju, koju su prije tri desetljeća ovisnici sami pretvorili u toplo utočište, ovih je dana i službeno ostala bez svoje izvorne namjene. Humanitarna organizacija „Zajednica Susret” potvrdila je da je, trinaest godina nakon odlaska posljednjeg štićenika, komuna zatvorena.
Pokušaji da se objekt prilagodi potrebama majki-ovisnica s djecom ili starijih ovisnika (50+) nisu uspjeli. Zgrada, sve zapuštenija, sada čeka novu sudbinu: općina Levanjska Varoš već je zatražila stručnu procjenu kako bi se odredilo što dalje.
U Paučju je „Susret” djelovao od 1996. Na čelu projekta stajala je Bernardica Juretić Rožman, tada časna sestra, kasnije ministrica socijalne skrbi (2016.). Štićenici su uređivali prostor, obrađivali vrt i uzgajali stoku, kombinirajući radnu terapiju s proizvodnjom hrane za vlastite potrebe. Posljednji korisnik napustio je komunu 2012., a od tada je zgrada prazna.
Dok Paučje traži novo poglavlje, na drugom kraju Đakovštine živi suprotna priča. U selu Vrbica terapijska zajednica „Ne-ovisnost” neumorno radi već 19 godina. Predsjednik osječke Udruge za borbu protiv ovisnosti Tomislav Mišetić potvrđuje da je ondje trenutačno 31 korisnik iz cijele Hrvatske, od 18 do 65 godina.
„U četiri faze provodimo psihosocijalnu rehabilitaciju. Duljina boravka prilagođena je svakom pojedincu, a nakon toga ih premještamo u stambenu zajednicu u Osijeku gdje prolaze resocijalizaciju”, objašnjava Mišetić. Dodaje kako trendovi ovisnosti pokazuju sve veću prisutnost kokaina, dok alkoholičari pomoć često traže tek u poodmakloj dobi.
U Vrbici korisnici prolaze kombinaciju terapijskih razgovora, radnih aktivnosti i edukacije. Model se, kažu, pokazao učinkovitim, pa udruga planira dodatno proširiti kapacitete u Osijeku.
Dva susjedna sela tako danas simboliziraju dva različita smjera u borbi protiv ovisnosti: Paučje, koje zatvara jedno poglavlje, i Vrbica, koja ga i dalje ispisuje, svakim novim korisnikom ponovno potvrđujući da put prema neovisnosti nije brz, ali je moguć.