Britanski redatelj Max Keegan tri je godine pratio stanovnike departmana Ariège na jugozapadu Francuske, gdje se ponovno rađa populacija smeđeg medvjeda – i s njom sukob.
• Smeđi medvjedi nestali su iz Pireneja početkom 2000-ih, ali ih je zahvaljujući programu koji financira Europska unija danas oko 70. • Medvjedi se na nepristupačne planinske padine dopremaju helikopterom u golemim sanducima teškim 200 kilograma. • Lokalni stočari brane se barikadama i grafitima „non aux ours”, uvjereni da medvjedi masakriraju ovce.
U središtu filma je 63-godišnji pastir Yves, vječni šešir i cigareta na usnama, koji obučava mladu nasljednicu Lisu. Njihov posao sam je po sebi ugrožen – malo je mladih spremno čuvati ovce po cijele dane na otvorenom.
Dok na televiziji stručnjaci uvjeravaju da je 85 % medvjeđe prehrane biljnog podrijetla, pastiri pokazuju napola pojedene, još žive ovce. Svaka strana priče dobiva prostor, a film uporno izbjegava brze presude.
Keeganova kamera – zajedno s direktorom fotografije Clémentom Beauvoisom – bilježi Pireneje kroz izmjene godišnjih doba, od snježnih prijevoja do ljetnih pašnjaka. Gledatelj osjeti i umor planinskih noći i strah od zvijeri koje ne vidi.
Najemotivniji trenutak donosi farmericu koju sin, zaljubljenik u fotografiju divljine, odvodi promatrati medvjedicu s dva mladunca. Pred neupitnom ljepotom zvijeri nakratko zamuknu i ljutnja i bojazan.
„Pastir i medvjed” ne nudi jednostavne odgovore: dok se broj medvjeda polako oporavlja, stočarska tradicija klizi prema izumiranju. Keeganov film stoga prikazuje dvije istodobno ugrožene vrste – velike zvijeri i ljude koji žive od stada – te njihovu tešku potragu za zajedničkim planinskim prostorom.