Parni valjak predstavio je svoj osamnaesti studijski album upravo u godini u kojoj Husein Hasanefendić Hus obilježava pedeset godina otkako je pokrenuo ovu zagrebačku rock-instituciju.
Novi materijal prvi je u diskografiji benda bez nezaboravnog vokala Akija Rahimovskog, koji je preminuo 2022. godine. Premda su mnogi smatrali da će Akijev odlazak označiti i kraj rada grupe, Hus nije odustao: pronašao je novog frontmena, Igora Drvenkara, nastavivši s koncertima i objavljivanjem singlova koji su sad prerasli u cjeloviti album.
Drvenkar se, očekivano, ne uspoređuje s Rahimovskim, čiji je prepoznatljivi glas ostao upisan u povijest hrvatskog, ali i šireg regionalnog rocka. Ipak, komentari publike i kritike slažu se da je mladi pjevač uvjerljivo preuzeo mikrofon, unijevši svježinu bez narušavanja tradicije benda.
Album sažima sve ono zbog čega Parni valjak traje desetljećima: melodične gitare, prepoznatljive Husove tekstove i produkciju koja zvuči moderno, ali ostaje vjerna klasičnom rock izričaju grupe. Prve reakcije opisuju ga jednostavno – „dobar album, dobar pjevač, dobra glazba”.
Time Parni valjak potvrđuje da nastavlja putovanje započeto daleke 1976., pokazujući kako upornost i ljubav prema glazbi mogu nadići i najteže gubitke.