Dok Pojas Gaze trpi rat i glad, pariški Institut du Monde Arabe privlači gužve izložbom „Saved Treasures of Gaza”, kronikom više od 5 000 godina povijesti toga uskog pojasa uz Sredozemno more.
Izložba, otvorena do 2. studenoga, okupila je više od stotinu predmeta – od figurica, uljanica i keramičkih posuda do natpisa, uvoznog mramora i golemog bizantskog mozaika – koji svjedoče o slojevitoj prošlosti Gaze, nekoć raskrižju azijskih i afričkih trgovačkih putova. Philistejci, Asirci, Rimljani, Bizantinci, Perzijanci i Mameluci samo su neki od naroda čiji su tragovi utkani u predmete sada prvi put prikazane široj publici nakon sedamnaest godina.
„Željeli smo Gazi vratiti njezinu povijest”, kaže Élodie Bouffard, glavna kustosica. „Bilo je važno vratiti humanost Gaze i ponovno učiniti vidljivom njezinu dugu povijest, umjesto da ju se svodi na diskurs dominiran suvremenošću.”
Ključni eksponat je mala mramorna statua božice – možda Afrodite, možda Hekate – iz helenističkog ili rimskog razdoblja. Vjeruje se da je tijekom prisilne kristijanizacije Gaze (402.–405.) izvađena iz hrama i bačena u more, gdje je počivala 1 500 godina dok je nije pronašao ribar kraj danas sravnjenoga naselja Blakhiya. Sliku složenih arheoloških izazova dopunjuju panoi o lokalitetima razorenima nakon 2023., od džamija i crkava do antičke luke Anthedon.
Većina artefakata stigla je u Pariz iz švicarskih spremišta; ondje su zadržani nakon izložbe 2007. u Ženevi jer se, zbog sigurnosne i političke situacije, nisu mogli vratiti u Gazu. „Njihovo progonstvo ih je spasilo”, kaže Bouffard, premda priznaje da su time „tužno skriveni” od javnosti.
Bouffard podsjeća da je Gaza „najotvoreniji prostor na Mediteranu”, nekoć poznat po obilju hrane, svečanostima i neprekinutom životu. Ipak naglašava: „Između starih kamenova i ljudi, prioritet su uvijek ljudi.”
Predsjednik Instituta, bivši francuski ministar kulture Jack Lang, otvorio je izložbu nadom da će „vratiti malo nade u budućnost Gaze”, dodajući: „Ništa nije gore od napuštanja i zaborava.”
Organizatori vjeruju da povijest, izvučena iz skladišta i ratom ugroženih arheoloških slojeva, može proširiti pogled publike i ponuditi tračak optimizma usred današnje katastrofe.