Ovoga vikenda navršava se 122 godine od izbijanja rusko-japanskog rata – kratkog, ali presudnog sukoba koji je preokrenuo ravnotežu snaga u istočnoj Aziji i prvi put pokazao da europsko carstvo može biti poraženo na bojnom polju od azijske sile.
U noći s 8. na 9. veljače 1904. japanski torpedni čamci napali su rusku flotu usidrenu u Port Arthuru, bez prethodne objave rata. Napad, koji je kasnije mnoge podsjetio na Pearl Harbor, otvorio je 16 mjeseci krvi na kopnu i moru.
• Na kopnu Japanci prelaze rijeku Yalu, pobjeđuju kod Liaoyanga i Sha-Hoa te od kolovoza opsjedaju Port Arthur. Tvrđava pada nakon 156 dana, a kulminacija kopnenih borbi stiže u golemoj bitki kod Mukdena (21. veljače – 10. ožujka 1905.) s oko 60 000 ruskih i 41 000 japanskih poginulih.
• Na moru vrhunac dolazi kod Tsushime 27. i 28. svibnja 1905., kada admiral Tōgō presreće rusku Baltičku flotu nakon njezina sedmomjesečnog puta oko Afrike i gotovo je briše s površine mora. Šok za europsku javnost bio je potpun – „i Azija zna pobjeđivati Europu”.
Iscrpljene gubicima koje se procjenjuju na 80–100 tisuća japanskih i oko 100 tisuća ruskih vojnika, obje strane prihvaćaju posredovanje američkog predsjednika Theodorea Roosevelta. Ugovorom iz Portsmoutha (rujan 1905.) Japan dobiva priznanje kontrole nad Korejom, Liaodong s Port Arthturom, Južnomandžurijsku željeznicu i južni Sahalin. Rusija evakuira jug Mandžurije, ali izbjegava ratnu odštetu – ustupak koji Japance razbješnjiva i izaziva nasilne prosvjede u Tokiju.
Posljedice su duboke:
- Japan ulazi u klub velesila, otvarajući vrata azijskim antikolonijalnim pokretima.
- Rusija trpi težak udarac prestižu, što ubrzava revoluciju 1905. i nagriza temelje carstva.
- Roosevelt dobiva Nobelovu nagradu za mir, a SAD se nameću kao novi arbitar u pacifičkom prostoru.
Rusko-japanski rat tako ostaje prijelomnica: početak kraja stare europske hegemonije u Aziji i uvod u turbulencije koje će u 20. stoljeću prerasti u dva svjetska rata i daljnje preustrojavanje globalne moći.