Intenzivna proizvodnja palmina ulja već desetljećima se smatra jednim od glavnih uzroka krčenja tropskih šuma, no vodeći proizvođači Malezija i Indonezija tvrde da su spremni dokazati suprotno – ili barem pokazati da taj sektor može biti bitno održiviji.
Višestruka korist, visoka produktivnost
Prema riječima zamjenika direktora malezijskog instituta myForesight Mohda Nurula Azammija Mohda Nudrija, palmino je ulje gotovo nenadmašno po prinosu: „Palme daju plodove dvaput mjesečno tijekom cijele godine, a za tonu ulja trebamo tek 0,26 hektara, dok uljana repica traži pet puta više zemlje.” Malezija, koja trenutno proizvodi oko 22 milijuna tona godišnje, planira do 2030. postići 25 milijuna tona uz naglasak na certificiranu proizvodnju.
Sličan naglasak na učinkovitost stavlja i Arrozaq Ave iz indonezijskog Ministarstva gospodarstva. On podsjeća da je „više od deset milijuna Indonežana izišlo iz siromaštva zahvaljujući industriji palmina ulja”, dok stočarstvo, a ne plantaže palmi, sudjeluje s više od 70 % u globalnoj deforestaciji.
Pritisak Bruxellesa i odgovor proizvodnih zemalja
Europska unija je u travnju 2023. usvojila Uredbu o proizvodima bez deforestacije (EUDR) koja traži dokaz da palmino ulje i drugi proizvodi nisu uzgojeni na zemljištu krčenom nakon 2020. Malezija i Indonezija uzvratile su inicijativom CPOPC-a (Vijeće zemalja proizvođača palmina ulja) i zajedničkim Globalnim okvirom načela za održivo palmino ulje kako bi uskladile svoje standarde s europskima.
Indonezija je, primjerice, uvela moratorij na širenje plantaža, nacionalni akcijski plan 2019.–2024. i vlastiti certifikacijski sustav ISPO. Novi zakon ograničava veličinu pojedine plantaže na 100 000 hektara, a dodatne mjere najavljuju se kroz G20 i ASEAN forume.
Znanost traži ravnotežu
Zaštita bioraznolikosti ostaje temeljni izazov. Prof. dr. sc. Zakri Abdul Hamid, ugledni malezijski biolog, kaže kako zemlja „kao jedna od 17 mega-raznolikih država ima veliku odgovornost osigurati da se bioraznolikost očuva i iskorištava na održiv način”. Vladina agencija MIGHT u tome vidi priliku za tehnološke iskorake – od satelitskog praćenja požara do preciznog navodnjavanja – koji bi trebali smanjiti ekološki otisak svake tone proizvedenog ulja.
Gdje je granica rasta?
Globalna potražnja za biljnim uljima raste oko 1,7 % godišnje, a palmino ulje i dalje drži vodeći udio zahvaljujući niskoj cijeni i svestranosti: 68 % završava u hrani, 27 % u kemijskoj i kozmetičkoj industriji, a 5 % kao biogorivo. Ključno će, međutim, biti dokazati da taj rast ne ide na račun zadnjih tropskih šuma na Sumatri, Borneu ili Sulaveziju.
Malezija i Indonezija najavljuju tijesniju suradnju unutar CPOPC-a kako bi jedinstveno nastupile prema kupcima i regulatorima. Ako uspiju uvjeriti tržište da je njihovo „zlatno ulje” doista zelenije nego prije, mogli bi zadržati zaradu za milijune malih farmera – uz spašene hektare prašume kao zalog za buduće generacije.