Ovogodišnje kontinentalno prvenstvo donijelo je najmanji broj naturaliziranih košarkaša u modernoj eri turnira – tek sedam od 16 reprezentacija koje su izborile drugi krug imalo je u sastavu igrača s novom putovnicom. Još je upečatljivije da su se u polufinale probile tri momčadi sasvim bez uvoznog pojačanja, pa će medalju osvojiti samo jedan naturalizirani košarkaš.
• Turska je jedina među polufinalistima nastupila s takvim igračem – Shaneom Larkinom, veteranom njihove selekcije koji se više i ne doživljava kao stranac. • Grčka računa na Tylera Dorseyja, no on je grčko državljanstvo stekao kao 18-godišnjak zahvaljujući majčinim korijenima. • Njemačka pak ima igrače stranoga podrijetla, ali su svi rođeni u zemlji, a izuzev Isaaca Bonge imaju barem jednog njemačkog roditelja.
U četvrtfinalu su bez naturaliziranih igrača igrale Litva i Slovenija. Litvanci ih nikad nisu ni koristili, dok je Slovenija ovog puta na turnir stigla „čista” nakon što su planovi o stranom pojačanju propali. Srbija također ostaje dosljedna – nikada nije posegnula za rješenjem izvan vlastite baze.
Najvažniji među strancima bio je Jordan Loyd, prva violina Poljske i peti strijelac prvenstva. Slijedili su Larkin, Alex Roberson (BiH) i Kamar Baldwin (Gruzija), dok su Darius Thompson u talijanskom dresu i Carrington u izraelskom bili tek sporedni akteri.
Pogled na statistiku dodatno naglašava trend: nakon Loyda, idući naturalizirani igrač na ljestvici strijelaca je Darral Willis s Cipra – tek 27. ukupno. U rubrici asistencija najbolje plasirani stranac je Allman iz Crne Gore na 13. mjestu.
Prije desetak godina priča je bila drukčija. Španjolska je do medalja dolazila uz pomoć Nikole Mirotića i Sergea Ibake, Rusija s J.R. Holdenom, Njemačka je pokušavala s Chrisom Kamanom, a slične primjere bilježili su Grčka, Italija i drugi. Današnji pad oslanjanja na „brza popravna rješenja” pokazuje da kontinuitet, domaći talent i uigranost donose sigurnije rezultate – ili pak da Eurobasket više nije magnet za elitne igrače spremne promijeniti putovnicu.
Hoće li današnji trend potrajati ili je riječ o jednokratnom izuzetku, vidjet ćemo već za dvije godine na Svjetskom prvenstvu u Katru. Za sada, međutim, može se reći da je ovogodišnji Eurobasket potvrda snage domaće košarkaške škole.