Fotograf Zed Nelson šest je godina putovao kroz 14 zemalja na četiri kontinenta kako bi zabilježio kako se, dok prirodu ubrzano uništavamo, sve žešće navlačimo na njezine simulacije. Rezultat je knjiga „The Anthropocene Illusion”, kronika epohe u kojoj se, kaže autor, „priroda pretvara u spektakl – bez trnja, uboda i iznenađenja”.
Nelson podsjeća da se posljednjih 200-tinjak godina, od Industrijske revolucije do danas, nazivaju antropocenom – dobom u kojem je čovjek postao dominantna geološka sila. Posljedice su vidljive i u stijenskim slojevima: radioaktivni izotopi pokusnih bombi, plastika, čađa fosilnih goriva i beton. Na površini, prema izvješću WWF-a i Britanskog zoološkog društva, populacije divljih životinja pale su u prosjeku 73 % u samo pola stoljeća, a svega 3 % kopna ostalo je ekološki netaknuto.
Umjetni raj na dohvat ruke • Tropical Islands, golema kupola nedaleko od Berlina, nudi pješčanu plažu, 10 000 m² kišnog šumarka, vodopad i močvaru s flamingosima – toliko veliku da se iznad posjetitelja može letjeti balonom. • Walt Disney World na Floridi prostire se na više od 100 km², gotovo kao Pariz. Godine 2022. posjetilo ga je 47 milijuna ljudi i donio je 28,7 mlrd. dolara prihoda. Samo Disney’s Animal Kingdom privukao je devet milijuna gostiju, koji iz električnih skutera promatraju „afričke” nosoroge i slonove uz prateću glazbu. • U kineskim trgovačkim centrima polarni medvjedi tumaraju po vitrini od plastičnog „leda”, dok se u dubajskom pustinjskom žaru od 48 °C skija po klimatiziranim padinama.
Turizam koji pokreće agregat Pritiskom klimatskih promjena skijaški centri sve više ovise o umjetnom snijegu. U Italiji je 2018. čak 87 % staza održavano topovima; prosječna zimska sezona na sjevernoj hemisferi skraćuje se pet dana po desetljeću. Nelson opisuje dolomitsko odmaralište s elektranom od pet megavata koja napaja 250 topova. Vlasnik mu je rekao: „Mi pravimo bolji snijeg od prirodnog. Turisti sad očekuju savršeni šampanjac-snijeg.”
Priroda u prometnoj gužvi Ni preostali „autentični” prostori ne izmiču komercijalizaciji. Yosemite godišnje primi više od četiri milijuna posjetitelja, većinom u automobilima. Duge kolone SUV-ova polagano kilometre rastaču tišinu parka, a prozor se otvara tek toliko da izviri ruka sa smartfonom.
Granice realnosti Nelson primjećuje kako „u tim parkovima ništa se ne događa osim onoga što je režirano; priroda je svedena na projekciju”. Na isti se način, smatra, i na društvenim mrežama traži ne istina već „samo svojevrsno zaprepaštenje”.
Zaokret odozgo Autor zaključuje da su recepti poznati – zaštićena staništa, obnovljena divljina, održiva poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, smanjenje plastike – ali da je ključ u političkoj volji i industrijskim liderima koji će ih provesti. Bez toga, upozorava, spektakularna kulisa mogla bi ostati jedini kontakt čovjeka s prirodom.